Dramom „Otvoreni kraj” reditelj Petar Pejaković vratio se u Crnogorsko narodno pozorište, u kojem nije režirao deset godina. U predstavi koja će premijerno biti izvedena sjutra uveče u 20.30 na Sceni „Studio” igraju Aleksandar Gavranić, Filip Đuretić, Julija Milačić i Gojko Burzanović.
Tekst Jovane Bojović ispunjava njegove moralne zahtjeve – naime Pejaković smatra pozorište mora biti angažovano, ukazivati na goruće probleme.
- Nije to „moje parče torte”, ali mi je bilo izazovno da radim ovu priču koja je, iako je napisala mlada autorka, zapravo klasičan. To je nešto što sam najmanje radio u životu, pa je i to pružilo dozu izazova. S druge strane, ovo jeste ono što me zanima, jer, ova drama se bavi mladima, njihovom izgubljenošću u vremenu u kojem živimo, jalovošću te izgubljene generacije, uzrocima takve situcije, njihovoj inertnosti, lijenosti, neodlučnosti. Napravili smo baš dobar tim glumaca i saradnika i to je učinilo da s puno vjere uđem u ovaj projekat. Imamo lijep odnos, sa radošću smo svakodnevno stvarali predstavu, a to je važno. Tekst je napisan pametno, s britkim, oštrim rečenicama, koje nas direktno dotiču. Značajna je i muzička komponena. Mislim da smo uspjeli da napravimo i atraktivnu i angažovanu predstavu.
Uvijek ste posvećeni mladima i djeci?
- Jeste. Bilo je ponuđeno nekoliko tekstova, a izabrao sam ovaj da radim. Između ostalog i zbog teme, mladih glumaca, autora.
Čini se da nekoliko generacija u nizu kod nas ima probleme koji su opisani u ovom komadu?
- Tranzicija – iz ništa u ništa, kod nas baš predugo traje. Najgori problem je vrijeme koje prolazi. Mi smo suočeni s problemima kao i u drugi narodi, ali kod nas se malo toga mijenja na bolje. Ono što zovemo mlada generacija imali smo i pedesetih, i šezdesetih, i između dva rata. To su ti buntovnici bez razloga, iako je mladost turbulentna sama po sebi. Nažalost, kod nas su mladi uvijek prepušteni sami sebi s obrazloženjem „mladost je to, brzo će proći, ne moramo time da se bavimo”. Ali, kod nas adolescencija traje do 50, 60. godine. Ljudi se ne situiraju ni cijeli život, ni socijalno, ni sami sa sobom. Ovaj komad govori o tome kako se suočiti sam sa sobom, zašto se prave pogrešni izbori, šta je razlog za neku vrstu ograničenosti, inertnosti, razmaženosti, uljuljkanosti u koju ih stariji gurnu da bi ih zaštitili, a naprave im medveđu uslugu. To su ozbiljne stvari.
Živimo u delikatnom vremenu i za Crnu Goru i za svijet... Svakodnevnica nam je uglavnom nasilna. Da li je ovo dobar momenat za umjetnost?
- Nekad je dobra dokolica za stvaranje, a nekad život u turbulentnoj svakodnevici. Nemam pravi odgovor na to pitanje.
Šta Vas motiviše?
- I jedno i drugo. Nemam problem sa motivacijom. Imamo višak istorije. Čovjeku je teško sa tim se nosi, to nije normalan život, i zato dolazi do viška dramskih situacija.
Dugo nismo imali mlade dramske pisce, no sve češće gledamo predstave po njihovim tekstovima.
- Važno je to što se u CNP-u formirao domaći ansambl. Za pojavu mladih pisaca i reditelja presudnu ulogu odigrao je cetinjski Fakultet dramskih umjetnosti. Stvari se brzo razvijaju na bolje i za pozorište i za film. To je jedna od rijetkih svijetlih tačaka kod nas.
Šta biste posavjetovali mladim rediteljima i glumcima koji izlaze sada sa akademije, a da bi pristojno živjeli od profesije za koju su se školovali?
- Tu im nismo mnogo od pomoći. Mislim da se još u našoj branši ima posla, s obzirom kako je na drugim stranama. Crna Gora je kad je naša branša u pitanju, u bivšoj državi bila po strani, bila je prava provincija. No, sad još ima pravog posla. Važno je da ne upadnemo u hiperprodukciju kadrova. Znate, ovo su sve pionirski koraci, a nadam se da ćemo omogućiti mladima prostor za rad.
Kultura u regionu lijepo sarađuje. Problem je što na drugim nivoima saradnja i ne ide kako bi trebalo…
- Cijeli život se bavim umjetničkim projektima koji su socijalno angažovani, i povodom regionalnog saradnje mogu reći da se u meni smjenjuju skepsa i vjera da se umjetnošću može nešto pokrenuti. Posjetio sam na svojoj koži da postoji prostor da umjetnost direktno utiče na stvari. Nije to veliki prostor, ali je veoma značajan.
Vi ste jedini reditelj koji se od početka umjetničkog angažmana bavio inkluzijom, odnosom prema drugom i drugačijem?
- U mom fokusu su djeca i mladi kao marginalne grupe. Nekad je cijela populacija djece i maldih kod nas marginalizovana. I to ne samo djeca sa problemima, već i oni napredni. A ulagati u njih na svaki mogući način pruža ogromne šanse za napredovanje u socijalnom, ekonomskom, etičkom i političkom planu.
S.ĆETKOVIĆ


Festival najbolji za jubilej

Gdje se stiglo sa pripremama za Kotorski dječji festival?
- Važno je da nas čeka 25. izdanje festivala, što smatram itekako važnim za Crnu Goru. Mislim da ćemo imati veoma kvalitetne predstve, biće tu pozorišnih komada iz, za nas egzotičnih zemalja – Koreje, Kanade, Njemačke i iz regiona. Još smo u procesu selektiranja, ali po tome da nam je pristiglo preko 100 prijava na konkurs koji je još otvoren, čini mi se da ćemo imati najbogatiji festival od sada. Raduje me što se to poklapa sa proslavom jubileja.