Rukopis Dragoša Kalajića koji je čekao tri decenije da bi bio pretočen u knjigu „Olja”, izronio je pred srpsku publiku u jedinstvenom ambijentu ogromne postavke djela, stvari i života nenadmašne slikarke 20. vijeka Olge Olje Ivanjicki, upotpunivši sliku o jedinstvenoj umjetnici, filozofu, piscu, intelektualcu... Knjiga u izdanju kuće „Vukotić Medija” promovisana u Istorijskom muzeju Srbije, pod svodom Salona Mediale, koju je Olja obilježila kao jedina dama, u stilu zbog koga je svrstana među 500 najuticajnijih žena svijeta i među 2.000 intelektualaca.
Glavni krivci su što je djelo maestralnog Kalajića, koje će biti od izuzetnog značaja za proučavanje rada Olje Ivanjicki, dugogodišnja slikarkina saradnica, direktorka Fonda „Olga Olja Ivanjicki” Suzana Spasić i izdavač. Rukopis je naime ispao iz rafa slikarkine zaostavštine i tako je dospio do Manojla Vukotića. Obraćajući se publici, prijateljima i ljubiteljima Oljinog djela istoričarka umjetnosti Tamara Ognjev je ukazala na značajan spoj dva izuzetna imena, koja su se dobro poznavala, prijateljevala, diskutovala, smijala se, možda plakala i obilježavala vrijeme u kojem su živjeli i stvarali – Ivanjicki i Kalajić. Stoga s posebnim svjetlom i rječnikom Kalajić koji u sebi spaja engleskog džentlmena, italijanskog groga, ali i nacionalno obojenog Srbina, ulazi u Oljin svijet i stvaralaštvo.
– Knjiga „Olja” koju je Dragoš Kalajić napisao još 1985. godine, a 1989. godine je dopunio još jednim poglavljem, govori o Oljinoj umjetnosti, ali i okolnostima koje su dovodile do stvaralaštva kakvo poznajemo. Knjiga na zanimljiv način otkriva veze, simbole, mistiku, ali i glamur i duh Olje Ivanjicki. Knjiga kakvu je samo mogao napisati Dragoš Kalajić jedinstveni je prikaz umjetnosti, istorije, istorije umjetnosti, duhovnosti, filozofije, ezoterije i svega što je tako raskošan pisac u svom djelu mogao dotaći, govoreći o raskošnoj umjetnici velikog opusa koja je obilježila drugu polovinu XX vijeka, rekla je Suzana Spasić.
Kako se čulo, knjiga je nastala u vrijeme Jugoslavije, planirana da bude objavljena i u Americi, ostala je na jednoj polici u ateljeu Olje Ivanjicki da svjedoči o vremenu kada je skoro sve bilo moguće, a opet se nije događalo uvijek.
– Oljinu i Dragoševu knjigu odlagale su različite okolnosti, a raspad Jugoslavije na kraju je doveo i do propadanja velikih i jakih izdavača, do novih okolnosti i novih odlaganja. Rukopis na polici sačekao je i vječni odlazak prvo Dragoša Kalajića, a zatim i Olje Ivanjicki, sve do 2017. godine kada je izdavač „Vukotić Medija” odlučio da je pravo vrijeme da ova knjiga konačno ugleda svjetlost dana – rekla je Spasić.
Ona je zahvalila Kalajićevoj kćerki i supruzi koje su vlasnice autorskih prava i koje su dale odobrenje i podršku da se knjiga štampa.
„Olja” je prije svega, sjećanje na dvoje izuzetnih umjetnika i pojava u kulturi našeg podneblja i doba, ali i sagledavanje jednog velikog umjetničkog opusa očima drugog umjetnika – slikara i pisca, filozofa i televizijskog radnika Dragoša Kalajića. O knjizi je govorila i direktorka Istorijskog muzeja Srbije dr Dušica Bojić, izdavač i prijatelj Manojlo Vukotić i dugogodišnji Oljin saradnik i prijatelj Mirko Mrkić Ostroški.
Ostroški se sjećao zajedničkog rada na knjigama koje je štampao, a Olja ilustrovala, a posebno izdanja pjesme „Noć skuplja vijeka” za koju je naslikala Njegoša na svoj način, a mitropolit Amfilohije je rekao da je to najljepši portret vladike i vladara Crne Gore. M.Nj.


Izložbu vidjelo 30.000 posjetilaca

Reprezentativna knjiga promovisna je u momentu i u prostoru u kome je izložba „Zaostavština Olje Ivanjicki” u Istorijskom muzeju Srbije. Do sada je postavku vidjelo oko 30.000 posjetilaca. Izložba traje do 1. novembra 2017. godine.