– Nagrada na tradicionalnoj izložbi ULUCG, računajući na brojnost učesnika i činjenicu da je to esnafsko udruženje, kao i činjenicu da nagradu dodjeljuju ljudi iz sruke, oduvijek je bila jedna od najznačajnijih umjetničkih nagrada. Činjenica da nagrada nosi ime „Milunović, Stijović, Lubarda” nekom iz moje generacije, znači više nego ostalima, jer smo indirektno vezani za ljude čije ime nagrada nosi, naime, Milunović je bio profesor mojim profesorima, tako da me se njihov duh pomalo i dotakao tokom obrazovanja te samim tim, za mene dobija veći značaj – kazao je za „Dan” naš ugledni likovni stvaralac Mirko Toljić koji je sinoć na 73. Tradicionalnoj godišnjoj nagradi ULUCG nagrađen za svoju grafiku jednom od tri ravnpravne nagrade Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore „Milunović, Stijović, Lubarda”.
•Nagrađena grafika dio je ciklusa koji je nastao nakon Vašeg boravka u Parizu.
– U januaru prošle godine, sam zahvaljujući podršci ULUCG, dobio jednomjesečnu rezidenciju u „Cité internationales des arts” u Parizu, koju sam kasnije, opet uz podršku Udruženja, produžio još tri mjeseca. U toku rezidencije, koristeći atelje i grafičku radionicu Cité-a, nastala je serija grafika u tehnici kolografije. Iz te kolekcije je i rad za koji mi je na ovogodišnjoj tradicionalnoj izložbi ULUCG dodijeljena nagrada. Drago mi je što je rad zapažen i nagrađen. Radovi iz te kolekcije su već prošli selekciju i bili izlagani na Međunarodnom trijenalu grafike u Beogradu, na 18. Biennale Internationale de la Gravure de Sarcelles u Francuskoj, na Fête de l’estampe (Praznik grafike) u Parizu tako da mi je ovo dodatna podrška da nastavim započeta istraživanja. Morao bih se posebno zahvaliti menadžmentu ULUCG zbog neophodne podrške oko dobijanja rezidencijalnog boravka u Parizu, bez koje, najvjerovatnije, ovi radovi ne bi ni nastali. Radovi su rezultat mog, već viđenog, odnosa prema grafičkoj umjetnosti obogaćenog iskustvima susreta sa ljudima sa različitih meridijana, razmjene mišljenja i saradnje sa njima, kao i sagledavanja aktuelnih (i neaktuelnih) tendencija u jednom tako velikom centru. Bez obzira na uticaj tako velike sredine zadržao sam u radovima autentičnost našeg podneblja, i izgleda, da su to kvaliteti koje su prepoznali i izdvojili kako iternacionalni, tako i naši umjetnici i teoretičari.
•Da li će i u kom smislu ona promijeniti Vaš stav prema nagradama?
– Ova nagrada, kao i nagrade koje sam već dobio, i koje ću eventialno dobiti, iako drage, suštinski neće ništa promijeniti. Ja sam radio i predao jedan od radova na izložbu. Dodijeljen mi je nagrada koja je mogla da mi ne bude dodijeljena. Ako nemam problem sa kojim se bavim i nijesam srećan sa tim djelovanjem, nijedna nagrada to ne može nadomjestiti. Kad već imam problem sa kojim se bavim i kad imam ličnu radost u susretu sa tim problemima, ovakve nagrade mogu doprinijeti u skretanju pažnje javnosti na moj rad, njegovu misiju i njegove poruke i uveliko olakšati prihvatanje te misli. U svakom slučaju, sa nagradom ili bez nje, nastavljam sa istraživanje svojih ličnih problema na polju likovnosti, prije svega u oblasti grafike.
Kao umjetnik koji već dugi niz godina stvara i koji se može smatrati u kojoj mjeri je boravak u gradu koji se smatra epicentrom svjetske umjetnosti, ne samo likovne, utucalo na Vaše stvaralački rukopis?
– Boravak u velikim sredinama sa bogatom likovnom tradicijom, kao što je Pariz je jako inspirativan kako zbog muzeja i galerija i drugih institucija kulture, tako i zbog brojnosti ljudi svih slojeva i sa svih meridijana zainteresovanih za umjetnost ukoliko imate šta da pokažete. Malo je deprimirajući povratak u našu realnost, gdje su umjetničke manifestacije dosta loše isprodukovane, ponekad i do te mjere jeftine da to vrijedja elementarno dobar ukus i skromnu inteligenciju. Dosta smo zatvoreni u svoju uzanu školjku u kojoj nam se nevrijednost servira kao vrijednost i sumnjiv kvalitet kao vrhunski. Srećom, srećem mnogo mladih ljudi koji se školuju u instranim akademijama umjetnosti I nadam se da će nam oni donijeti osvježenje po pitanju kriterijuma I umjetničkog ambijenta uopšte.
S.ĆETKOVIĆ

Odnos društva prema umjetnosti loš

•Iako ste Vi već poznat i priznat umjetni, profesor na akademiji, da li ovakve nagrade daju potsrek za dalji umjetnički rad?
– Imajući u vidu da je nagrada ovog kalibra ovjenčana samo diplomom, bez novčanog dijela nagrade i bez obezbijeđenih daljih samostalnih izložbi i podrškom za njih, možemo pretpostaviti da je odnos društva prema likovnoj umjetnosti jako loš i da mnogo treba poraditi da se državne institucije prvo vrate na nekadašnje stanje, pa tek onda da to stanje unaprijede prema novim standardima zemalja u okruženju.