Skoro da ne postoji primjer čovjeka u našem pozorišnom okruženju čiji su život i profesija sudbinski, dramski, katarzično, sa suzama i smijehom, prepleteni kao što je to bilo kod glumca Brana Vukovića, kazao je glumac Slobodan Marunović opraštajući se od poznatog dramskog umjetnika, prvaka Crnogorskog narodog pozorišta Branislava Vukovića, koji je preminuo u 74. godini u Podgorici.
On je istakao da je Vuković, doživotni član CNP-a od 2013, bio „istinski bard i vitez scene”, neponovljivi bariton koji je više od pola vijeka sa scene nacionalnog teatra, kao i scena širom nekadašnje Jugoslavije, ostao zapamćen kao rasni glumac koji je plijenio scenskom harizmom i šarmom, „koji nose samo odabrani, kakav je on bio”.
Podsjećajući se svojih početaka u CNP-u Marunović je kazao da je Vuković bio od onih velikana pozorišne scene kojem ste se uvijek mogli ispovjedati kad vam je bilo teško, ali i do suza smijeti njegovim pričama i dogodovštinama, kojima je kolegama uljepšavao trenutke u pozorištu.
– Tih godina Brano je ulazio na velika vrata CNP-a noseći repertoar igrajući podjednako uspješno najkomleksnije uloge klasične dramske literatire, moderne drame i komedije. Imao sam privilegiju da sa njim i još nekim kolegama nekoliko decenija časno gradimo istoriju ovog teatra radeći predstave često visokog dometa koje su bile nagrađivane na najprestižnijim festivalima one velike i lijepe zemlje i gostujući širom svijeta, ostavljajući dobar teren sadašnjim generacijama glumaca – kazao je on.
Marunović se podsjetio i Vukovićevog srećnog porodičnog života koji je prekinut ranom smrću supruge Jasne, nježnosti koju je iskazivao prema djeci Nevenki i Nemanji, konstatujući da ni u jednom trenutku nije gubio vezu sa pozorištem „braneći se od životnih nevolja vedrim i istovremeno sjetnim duhom”.
Od Vukovića se u ime kolega i pozorišnog svijeta oprostio i reditelj Blagota Eraković. Ovaj reditelj koji je uradio sa Vukovićem više predstava, je kazao da je „Brano bio zavjerenik i monah pozorišta”.
– Bio je pozorištu posvećen zaista cijelim svojim bićem, umom i kreativnošću, Sve nedaće koje su ga u životu bile, nikad se nisu odražavale na njegov rad, oko i u samom pozorištu. On je imao dovoljno snage da odvaja strogo privatno i profesionalno, i neponovljivim duhom klasične Podgorice je prevazilazio sve te nevolje koje su ga snalazile – naveo je Eraković.
On je istakao da je odlaskom Brana Vukovića, kao i nedavno preminulog pozorišnog poslenika Milana Belog Popovića, rođenih Podgoričana, Podgorica mnogo izgubila, ali je iza njih ostalo značajno djelo kojim se Glavni grad i CNP moraju ponositi.
– Brano je mogao sa podjednakim uspjehom igrati i u onim narodskim komedijama, u apstraktnim modernim komadima, dramama, mogao je da igra visokozahtjevne uloge. Bio je od onih glumaca, kako mi kažemo, da prelazi scenu. Svojom pojavom i harizmom je plijenio publiku, koja je uvijek primjećivala sve rezultate koje je ostvario na sceni – kazao je on.
Eraković je naglasio da pored izuzetnih uloga koje je Vuković ostvario na svojoj matičnoj sceni kao antologijske pamtiće se tri – u predstavi „Crveni petao leti prema nebu” nastalu po motivima djela Miodraga Bulatovića, Vuk Mandušić u „Gorskom vijencu” iz 1973. i Starac đedo, ili Đuro u komediji „Kako se ko rodi”.S.Ć.