Predstava „Pepeljugino maslo”, novi komad večernje scene podgoričkog Gradskog pozorišta, igra večeras premijerno od 20 sati u sali Dodest KIC „Budo Tomović”. Rediteljka Alisa Stojanović komad je radila po tekstovima kolumni dramske spisateljke Tene Štivičić, koje je dramatizovala Milica Piletić. Uloge je povjerila Dubravki Drakić, Ivani Mrvaljević, Maji Šarenac, Ivoni Čović Jaćimović i Dejanu Đonoviću. Pored njih u kreiranju predstave učestvovali su i scenograf Darko Nedeljković, kostimografkinja Tijana Todorović i kompozitor Ivan Brkljačić. Komad igra reprizno i u subotu, na istom mjestu i u isto vrijeme čuli smo od Kristine Đuričković iz Gradskog, na jučeršanjoj konferenciji za novinare povodom premijere predstave.
Kako je objasnila Ana Medigović, izvršna producentkinja, do ove predstave došlo je zahvaljujući dosadašnjoj dobroj saradnji sa Stojanovićevom i Štivičićevom, a koja je, opet, uslovljena sličnim senzibilitetima. Inače, ovo je druga ovogodišnja premijera večernje scene podgoričkog Gradskog.
Kako je objasnila Stojanovićeva, ideja da radi ovu predstavu inicirala je činjenica da se ove godine proslavlja 100 godina otkad su žene dobile pravo glasa, i da sada živimo u takozvanom četvrtom talasu feminizma. A, kako navodi rediteljka, dodatni motiv, vezan s tim jeste i činjenica da se njen dolazak i rad u Gradskom poklopio sa činjenicom da su na čelu pozorišta bile Dubravka Drakić, pa potom i Ivana Mrvaljević.
– Mene fasciniraju hrabre žene u svim sredinama, pogotovo u našim balkanskim, a koje preuzimaju odgovornost, i to je pogled koji sam pokušala da nađem u literaturi, a vezano za ovaj moj dolazak u Podgoricu. Takođe, Tena Štivičić je veliko ime ženskog pisma, jer, malo ljudi zna da je ona dobitnica nagrade „Suzan Blekburn” s kojom se malo njih može pohvaliti, ali, ono što je važno, jeste da je ona glas obične žene koja je informisana, obrazovana, a koja živi život jedne obične žene srednje klase bilo gdje na Zapadu, koja nije ni aktivistkinja, ni političarka – rekla je Stojanović. Rediteljka je pojasnila i da je ostavila njen pogled iz Londona, ali, isto tako, dala je mogućnost glumicama da u uloge koje su im dodijeljene unesu sebe, ne samo činjenicom što one glume Dubravku, Ivonu, Ivanu i Maju. Nasuprot tome Đonović je glas javnog mnjenja, ne samo muški glas. Rediteljka naglašava da je sve uloge već unaprijed namijenila baš ovim glumcima, i prema njima su i rađene adaptacije tekstova kolumni Štivičićeve.
– Pokušali smo te tekstove da stavimo u kontekst brehtovskog kabarea, epskog pozorišta, i da stavimo sve te priče u kontekst jednog dana jedne normalne žene, pritom mislim na ženu koja multitaskuje, kao što kaže Virdžinija Vulf. Jer, i nakon četiri talasa feminizma, žena i dalje radi sve kućne poslove, brine o kući, porodici, djeci, a u isto vrijeme se informiše, razmišlja, ima dileme, radeći puno stvari odjednom – kaže Stojanović.
Novinarima su se obratili i Drakićeva, Čović Jaćimovićeva, Šarenčeva i Đonović, koji su istakli zadovoljstvo radom na ovom komadu, ali i činjenicom da je riječ o komadu koji predstavlja pozorišni pomak kada je u pitanju ovdašnji teatar. Ujedno, jer je riječ o predstavi koja je i njima omogućila rad koji je pomjerio lične i profesionalne granice jer ih je natjerao na suočavanje sa ličnim iskustvima i dosadašnjim pogledom na svijet.Ž.J.
)){kind=small}
