Zbirku ljubavne poezije „Nemiri lutajućeg pjesnika”, autora Veljka Veljovića, publikovalo je Udruženje književnika i umjetnika „Zenit” iz Podgorice, čiji je autor član i predsjednik Skupštine. Veljović je i član ULKU „Vlaho Bukovac” iz Splita, dok se stihovi ovog mladog pjesnika nalaze u nekoliko zbornika ljubavne poezije. Veljović je rođen u Mojkovcu 1977. godine. Mek štimung njegove lirike, odmjerena forma i pretežno autobiografski karakter, doprinose prepoznatljivosti ovih pjesama. Pogovor ovoj zbirci poezije pod nazivom „Iskre pjesama o ljubavi” napisao je Perivoje Popović, koji u jednom dijelu kaže: „Gospode Svemoćni, ljudi slabodušni, pjesnici mali i oni što misle da su veliki, pa kakva je to pjesma ako u bitku svome nije ljubavna!?” Pjesnikov intimni svijet zrači tragikom bola, neposrednošću, iskrenošću emocija i humanošću, a zebnje i dileme čine da njegova poezija nosi utisak nostalgične čežnje za mladošću, ali i note životne prolaznosti. U autorskom uvodu u svoju prvu zbirku Veljović je istakao: „Zabrinem se... Toliko često pišem o tebi! Lijepo mi je, jer znam da znaš... Zamislim samo osmijeh kako ti igra krajem usana. Ne vjeruješ? Vidim kako vrtiš glavom... Vjerovatno misliš... ovaj je lud! Ali, drago ti je... znam, odmahuješ rukom. Ma pusti ga... slatkorečiv je! Onda ponovo, po ko zna koji put uzimaš knjigu Nemiri lutajućeg pjesnika... i čitaš je iz početka. I ja, daleko od tebe, radim to isto... i opet smo zajedno!”A.Ć.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
