Obilježavajući pola vijeka od smrti pjesnika Mirka Banjevića Književna zajednica (KZ) koja nosi njegovo ime organizovala je veče posvećeno tom istaknutom stvaraocu. Rođen je 1905. godine u Pješivcima, a nakon završenog Filozofskog fakulteta u Beogradu bio je novinar i urednik „Pobjede“ i časopisa za književnost i kulturu „Stvaranje“ u Podgorici. Banjevićev život, istaknuto je na večeri u Nikšiću, bio je izuzetno težak kao i njegova pjesnička sudbina, a zbog svojih ideja robijao je u zatvoru Glavnjača. Prof. dr Slobodan Vukićević, koji je lani obavio esej „Mirko Banjević-pjesnik vremena“, naveo je da pjesnikov pogled na svijet znači težnju zajedničkom dobru, a to pretopostavlja promjenu postojećeg i dobra i zla i uspostavljanje društva nacionalne sreće.
-Sve je to sadržano u umjetnosti Mirka Banjevića kao sublimat ljudskosti. Nema ništa suvišnog, nepotrebnog u smislenom postojanju ljudi. Sve ima svoje mjesto-racionalno i iracionalno, emotivno i afektivnop, tradicionalno i savremeno, humano i nehumano, moralno i nemoralno, prolazno i neprolazno, fizičko i metafiičko. To je kvintesencija Banjevićevog pogleda na svijet u kojem je generičnost kao apsolutno nulta tačka čovjekovog vremena, tačka polazišta i pribježišta ljudskog roda, istakao je prof. dr Vukićević.
Naglašavajući da kroz jezik čovjek proizvodi svoj pogled na svijet, Vukićević navodi da je Banjevićev jezik lucidni izraz vremenovanja suštine ljudskog roda u svim elementima njegove složenosti.
-Jezik Mirka Banjevića je esencijalno-egzistencijalna „pobuna uma“ u svim vremenskim dimenzijama univerzalno ljudskog i posebnih oblika ličnog iskustva. Od početka Banjevićevog stvaralaštva, do kraja, koji je uvijek na početku, to je njegova suština, umjetnička i životna, smatra prof. dr Vukićević.
Predsjednik KZ Radislav Gardašević naglasio je da Banjević do danas nije dovoljno vrednovan u crnogorskoj književnosti, niti je književna kritika dovoljno osvijetlila i približila njegovo djelo čitaocima. Prvu zbirku „Pobune uma“ Banjević je objavio 1930. godine, a njegova poslednja knjiga „Roždanici“ izašla je 1968. godine.
- Mirko Banjević je samosvojni glas ovoga podneblja. Pjesmom „Prolog“ trasirao je svoj pjesnički put. Za Banjevića pjesma je sve, to je njegovo utočište, njegov lijek, odjek, tajnost bića, pjesma je spoj sa Bogom, ništa nema van pjesme, kazao je Gardašević.
Da je Banjević pjesnik izuzetnog pjesnikog nerva, istakao je on, pokazao je svojom prvom zbirkom poezije „Pobune uma“, koja je ne velika po obimu, ali poetski značajna, neobična po izrazu i prelamanju stiha.
-Rekao bih da nije mnogo mario za poetske pravce, ali ono što je njome pokazaoi, u žestokoj pjesničkoj eksploziji, vadio je najvećim dijelom iz „rudnika“ zaumlja, mukotrpno, upotpunjavajući to leksikom svoga zavičaja. Kao mahnita ponornica, koja izbija na površinu svom silinom, ali i neusklađenošću, izbijala je ova poezija u „Pobunama uma“ iz prostora tavnih, samo pjesniku dostupnih i znanih, izbijala je iz tavnila, bunila, snoviđenja, rekao je između ostalog Gardašević.
Banjevićeve stihove na večeri u Nikšiću kazivala je Ana Pejović, a u programu su učestvovali i članovi KZ „Mirko Banjević“ koja će ove godine obilježiti 40 godina postojanja. B.B.

---