Novoobjavljeni naslov književnog istoričara, leksikografa i kulturologa dr
Vladimira Roganovića „Herceg Novi – slikovni leksikon” tematski proishodi iz sadašnjosti i bliže prošlosti Herceg Novog. U ovom kako mu ime kaže, leksikonu koji može poslužiti i kao vodič turistima, istovremno je putokaz i književnicima, novinarima i svim stvaraocima... Poodavno je najpoznatiji Novljanin, nobelovac Ivo Andrić, zapisao: „Ovde je sve tako lepo... Da se nema šta dodavati. A grehota bi bilo šta oduzimati”. Ovaj leksikon koji je uoči Nove godine promovisan u organizaciji izdavača TO Herceg Novi, posjeduje osobeni narativni diskurs oplemenjen sočnom jezičkom snagom kojom se implicitno potencira poetska komponenta fabule.
Roganović je snagom imaginacije dočarao vrijeme i mjesta kroz 75 kratkih proza, „u putovanju kroz lica i oličenja grada”. Junak ove priče je „osunčani grad” o kojem autor piše živo, upečatljivo. Logično. Uvjerljivo. Slikovito. Prijemčivo. Sugestivno i pronicljivo. Piše poučno. Čini to biranim riječima. Piščev senzibilitet i percepcija je u sprezi sa individualnim iskustvom, u kojem su se našla istorijska i refleksivna iskustva, prožeta poetskim slojevima, folklorom, legendom i metafizičkim iskustvima ostvario je ovu storiju.
Pritom, ostvarena je i unutrašnja napetost kazivanja. Ona koja drži pažnju čitalaca.
U prepunoj sali hotela u Igalu autor je kazao „da je glavni junak ove knjige Herceg Novi, slavan, a još neotkriven, mističan, dio čudesne lijepe Boke”.
– Duh gradski i duša, ljudi i istorija, prošlost i budućnost, tvrđave i trgovi, crkve i toponimi, more i zaleđe, jezik i karakter –gledani su ovdje očima novoljupca. To je sinonim za ljude koji vole Herceg Novi i koji će ga zavoljeti; koji su ga posjetili i koji će ga posjetiti; koji u njemu žive ili će živjeti. Čitaoca čeka malgam riječi i fotografije, naučnih fakata i umjetničke fikcije, lirike i proze. Riječi i fotografije – ta ogledala koja se sjećaju – zagrljene su po nepotkupljivom redu alfabeta i organski povezane tako da rađaju slike. One su posložene i montirane kao jedan film koji se čita ili knjiga koja se gleda. Zato je najsrećniji atribut koji se mogao dati ovom leksikonu upravo atribut slikovni...
Uvijek sam najviše mislio na čitaoca. Njemu je na izbor ostavljeno da stranice čita i gleda redom ili „neredom” – od kraja, od sredine ili od početka. Želio sam da pustim grad da sam piše svojim simbolima. Trudio sam se da ih oslušnem i iščitam, negdje i protumačim: uvijek kao novoljubac – kazao je Vladimir Roganović.
Dr Vladimir Roganović je pantokratorski udahnuo spisateljski duh, u običnu hercegnovsku priču. Stvorio je slikovnicu riječi – poslanicu koja omogućuje i čitalačku ravan savremene priče o piščevom rodnom gradu. Brilijantan stil. Bogat i metaforički jezik. Krasna fotografija i Roganovićev narativni diskurs verifikuje umjetnički ovo vanserijsko djelo, koje je svojim kazivanjem dočarao glumac
Miloš Pejović.
Z.Šakotić
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
