Istaknuti i svestrani kulturni poslenik, Kotoranin Slavko Sava Roganović preminuo je u srijedu, 2. januara u Kotoru u 84. godini. Svojim likom i djelom postao je simbol hrišćanske zajednice Kotorske parohije i Kotorske biskupije. Bio je dugogodišnji potpredsjednik i počasni predsjednik Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo 1839”, a istovremeno i kolovođa, major i viceadmiral Bokeljske mornarice. Bio je primjer sadržaja stihova pjesme Kola Bokeljske mornarice: „Ruke rukama pružimo, pokažimo svima okolo da jedne smo majke sinovi”. U mladosti je pjevao u horu KUD „Nikola Đurković” i u crkvenom horu „Sveti Tripun”, nastupao u mjuziklima i predstavama amaterske pozorišne družine, a u sjećanju kotorskog puka ostaće i kao višegodišnji uspješni direktor Kina Boka. Na vječni počinak na gradskom groblju u Škaljarima ispratili su ga brojni Kotorani uz pratnju Gradske muzike i članova Bokeljske mornarice.
– Sava je čovjek koji je u sebi sjedinio svu onu gorštačku hrabrost, odvažnost i toplinu Boke, sve ono što je krasi i što je ona sama po sebi - ljepota koja ne prolazi. Sava Roganović je imao hrabrosti, onda kada to drugi nisu, da se vjenča u crkvi. To je onda bila ogromna hrabrost. Znao je to da ponese, on i njegova Drage. Znali su da pošalju djecu na vjeronauku, kada za to drugi nisu imali hrabrosti. Bio je član SPD „Jedinstvo”, pjevao i u horu i za pjevnicom. Uvijek je bio tu. Zato se danas opraštamo od njega, prije svega kao dobroga hrišćanina koji je u sebi sjedinio sve one vrline sažete u stihu: „Blažen je put na koji danas ideš dušo, jer se tebi ugotovi mjesto pokoja”. Pokoj je onaj koji daje Gospod. Slavko je vjerovao u vaskrslog Hrista, kao što je vjerovao da je sad dan. Slavko se već pribrojao na nebesima onima koji su zajedno sa njim proslavljali Boga pjevajući. I u crkvi Pravoslavnoj i u Katoličkoj crkvi. Pjevajući i čineći dobra gdje god je mogao i stigao. Spajao je naizgled nespojive stvari i zato nema sumnje da će duša njegova da caruje u Carstvu nebeskom, poručio je Momčilo Krivokapić, paroh kotorski, koji je uz pojanje hora SPD „Jedinstvo”, sa sveštenstvom služio opelo u Crkvi Pokrova Presvete Bogorodice. Ispred Bokeljske mornarice od njega se oprostio Brano Maslovar, dok se u ime familije obratio kum Jovan Mršulja.
Savo Roganović neće biti tu da ove godine proslavi 180 godina trajanja SPD „Jedinstvo”, u čijim analima zauzima istaknuto mjesto. Po riječima Dušana Davidovića, člana Upravnog odbora SPD „Jedinstvo 1839”, Slavko je iznad svega bio vrsni pjevač „koji je svojim milim glasom pojao na liturgijama, na našim koncertima i drugim prilikama i pronosio dobar glas o Društvu koje Kotor njeguje evo 180 godina”.
– Sava je bio zaštitini znak našeg grada. Bilo ga je milina sresti na ulici, stasitog i lijepog. Uvijek raspoložen, spreman na druženje i duge priče o minulim vremenima. Znali su ga svi još kao dugogodišnjeg direktora Kina Boka, pa kolovođu Bokeljske mornarice, člana muzičke klape, uvijek spremnog da zapjeva, da održi zdravicu, a kada je trebalo i posmrtno slovo. Sa svojom suprugom Dragom nastavljao je davno prepoznatljiv građanski život Kotora. Na slavi za Svetog Nikolu, za trpezom su bili arhijerejski namjesnik bokokotorski i biskup kotorski, bliski prijatelji, kumovi, komšije... Pjevalo se i poštovao Sveti Nikola... Takav Sava je odnos prema vjeri naučio u porodičnom domu, kada je iz Tabačine dolazio na liturgiju, pojao u horu i u ona teška vremena kada nije bilo svejedno poštovati tradiciju. Sa istomišljencima održao je SPD „Jedinstvo” i prije zvanične obnove 1994. godine. Kao čvrsti Katunjanin iz Cuca, od oca Roganovića i majke Bigović, nije prodao vjeru za večeru. I ostao je cijenjen i poštovan u ovom gradu od svih, kazao je Davidović.
– Sava je bio u pravom smislu Gospodin čovjek i hrišćanin, takva mu je bila i sahrana, kazao je za „Dan” don Anton Belan, koji se od njega molitveno oprostio zajedno sa don Ivom Ćorićem, don Antom Dragobratovićem i grupom časnih sestara. Na glas njegove smrti oglasila su se i zvona Kotorske katedrale, gdje je nakon obnove običaja zajedničkog kađenja moštiju Sv. Tripuna, Sava bio redovni učesnik. Zvonilo je i u Crkvi Sv. Mateja u Dobroti.
M.D.Popović

---