-Čistom implozijom porodičnih i društvenih odnosa pete večeri festivala Regionalne unije teatara u velikoj sali KIC „Budo Tomović” predstavio se ansambl Mestnog gledališča iz Ljubljane. Slovenci su nam na scenu donijeli komad „Plah udah” („Uzdah”), čiji autor teksta i reditelj je
Nejc Gazvoda, dramaturg je
Eva Mahković, scenograf
Darjan Mihajlović Cerer, kostimograf
Andrej Vrhovnik, a kompozitor
Laren Polič Zdravič.
„Plah udah” je jednočinka o porodičnim nesporazumima koji ih unesrećuju, a ispričana iz vizure najmlađeg člana, Male, koja nakon očeve smrti polazi na studije u Ljubljanu. I, okupljanje porodice na površinu izbacuje generacijski jaz, zaglavljenost – neizlaz mladih ljudi iz depresije, apatije, ili situacije kao što je nezaposlenost, ili rada ispod nivoa stepena obrazovanja, nesrećnih brakova. Izbacuje se na površinu i skorojevićki tip razmišljanja, neostvarene snove, i nemogućnost da se neki snovi uopšte i ostvare, da bi se sve na kraju završilo još jednom smrću – majke.
U ovoj drami glume
Mirjam Korbar, Jure Henigman, Ajda Smreker, Matej Puc, Tjaša Železnik i
Lara Volf.
Kao i dosadašnjih večeri RUTA festivala održan je u sali Dodest okrugli sto koji je vodio reditelj
Zoran Rakočević. Pored glumaca prisutni su dobili priliku da čuju i autora teksta i režisera Gazvodu. U ovom komadu, navodi, htio je da postigne atmosferu tihog uzdaha, kao što i govori naziv predstave.
– Najbitnija mi je bila atmosfera predstave. Htio sam da postignem krhkost, koju uostalom i volim. Jer, previše mi je danas u teatru agresije, pompeznosti, iako znam da se mnogi sa mnom neće složiti – rekao je Gazvoda između ostalog. Pored toga, dodaje, temeljnim i veoma inspirativnim uvijek je doživljavao takozvane porodične drame, koje sobom nose i univerzalnost prepoznatljivu u različitim društvima, s kojima se mogu poistovjećivati ljudi iz različitih kultura.
Na okruglom stolu bilo je i negativnih ocjena. Tako je prof. dr
Dragan Koprivica, pohvalivši glumačku igru, naveo da mu se ne dopada suvišna autorova literarizacija, kao ni način na koji je Gazvoda režirao komad. Jer, po Koprivici, obilje teksta uništava pozorišni čin, što je, po njemu, dovelo do polovičnih rješenja. „Ovdje sam vidio predstavu sa režijom koja je samo markirala neke momente da bi omogućila glumcima da zamijene mjesta da se ne bismo mi u gledalištu dosađivali”, rekao je Koprivica, dodajući – „u ovoj predstavi nema režije”. Na tu opasku Gazvoda je rekao da dr Koprivica može doći do prevoda teksta, i pokazati mu kako bi to trebalo da izgleda.
Na kraju, Gazvoda je, ipak suviše ishitreno i emocionalno odreagovao, rekavši da ne želi više da diskutuje s Koprivicom i izašao iz Dodesta. Na taj način, vidno je doveo glumce u neugodnu situaciju, ostavljajući ih, odnosno prepuštajući da oni kao i drugi prisutni dalje brane tekst i postavku komada. A, ipak, najpozvaniji da to učini jeste on sam.
Festival je završen sinoć izvođenjem komada „Kozocid” podgoričkog Gradskog pozorišta. Ž.J.
Od pretjerane dramatizacije ne vidimo svakodnevicuTokom okruglog stola bilo je zanimljivo čuti i mišljenje filologa
Nade Martinović, koja je između ostalog navela:
– Smatram da pozorište ima angažman da rješava stvari koje je teško izgovoriti unutar porodice i da će zato ova predstava trajati. I, tužno mi je što smo se mi i odveć navikli na teatar spektakla, na neku eksplozivnost, na pretjeranu dramatizaciju, što smo oguglali ne nešto što je svakodnevno. Jer, svakodnevno se izopačilo. I, onda je ovakav teatar postao alternativan, a ovakve vrste predstava nemamo – rekla je Martinović.