Od skoro intenzivno, a od ranije stalno, po narudžbini vlastodržaca, nezadovoljnike vlašću u Crnoj Gori proglašavaju za neprijatelje njene državnosti. Među njima prednjače dobro plaćeni agitatori, a naročito oni koji su po zadatku bili Srbi, antisrbi, Crnogorci, Jugosloveni i antijugosloveni. Uglavnom su dobro naplaćivali i naplaćuju svoju igru po taktu i projekciji vlasti. Oni opoziciju koja štrajkuje pozivaju da u parlamentu Crne Gore dođu da rasprave, tobož, svoje opravdane zahtjeve. Istovremeno, sa lakoćom zaključuju da će, ako to ne učine, jasno pokazati da su protiv Crne Gore kao države. Mora se priznati da olako donose ovakve „lisičje” zaključke (kako bi rekao jedan moj stari poznanik i prijatelj Albanac, uvijek kada mu je neko podilazio sa kakvom prikrivenom i opakom namjerom).
Navedeni tzv. parlamentaristički apel zaboravlja neke bitne evidentne stvari:
Opozicija nije protiv države Crne Gore, nego njene državine i zarobljenosti od strane vlastodržaca i njihove elite koja je napustila komunistički samoupravni socijalizam prevratnički, sa ulice i na prevaru cijela naroda.
Uspostavljeni i realizovani izborni sistem, u čitavom periodu tranzicije našeg osiromašenog crnogorskog društva, pokazao je niz brutalnih, blago je reći propusta, krajnjih zloupotreba i lažiranja izbornih rezultata. O tome postoje nepobitni dokazi, snimci i razni dokumenti objavljeni u bijelim knjigama čija se težina može iskazivati i u kilogramima. Pri tome, zakonodavna vlast i kada inicira nešto od ovoga, najčešće to čini sa ciljem da minimizira i zataška pitanje koje sama pokreće.
Referendum o samostalnosti Crne Gore više je izmanipulisan od strane međunarodnih faktora, nego što je bio istinski plebiscitarni izraz narodnih masa, u čemu se, smatra se, većinski narod našao u tijesnoj manjini ovoga procesa.
U parlamentu Crne Gore, po pravilu, veći dio onoga što opozicija predlaže, pozicija u vlasti po automatizmu odbacuje, bez obzira na opravdanost ovih predloga. To potvrđuje i prihvatanje predloga opozicije, ali samo kada isti bivaju prepakovani od strane pozicije – odnosno vlasti.
U crnogorskoj tradiciji nije zapamćeno da se vlast mijenja izborima. To je čini osionom, nezamjenljivom, gospodarskom, a narod poslušničkim. I to je trajalo i traje iako se svijet kojem težimo u tom pogledu nesumnjivo mijenja. Čudi, kada je u tom pogledu došla „kosa do kamena”, da Evropa neće da pomogne već gura opoziciju u Skupštinu koja je, sa pozicije suštinske demokratije, postala tradicionalno nefunkcionalna.
Vladislav Vuković
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.