Jedan od načina da se Staroj varoši udahne život valjalo bi sačuvane stare objekte objediniti u muzej kuća. Staropodgoričanin Ceno Tuzović smatra da bi ulice u Staroj varoši trebale da budu kaldrmisane, kao što je put ispred kuće vajara Rista Stijovića. On smatra da bi bilo lijepo za grad da sačuvamo makar jedan stari dio varoši koji bi čuvao sjećanje na ranije godine. Tuzović savjetuje da ukoliko to nije moguće uraditi onda treba sačuvati starovaroški klesani kamen i zaštititi ga, a ima ga na nekoliko kuća.
– Staru varoš treba zaštiti na svaki način. Ne treba praviti velike objekte od po pet i deset spratova, nego omogućiti da se objekti grade visinom kako su izgledali kako su ih tada porodice stvarale. Ako se krene, kao što jeste da se narušava stari izgled to nije dobro. Krenuli su bili sa hotelom Nikić, pa onda težnja da se proširi Tabački most kako nekome odgovara... To nije u redu – ističe Tuzović.
On kaže da bi svaka ulica u Staroj varoši trebalo da izgleda kao što je sadašnja ispred kuće Rista Stijovića.
– Lijep je osjećaj kada se tuda prolazi. Takva sredina čuva duh Stare varoši. Treba to isto uraditi u drugim ulicama. Kamene kuće su specifične. Makar smo mogli sačuvati i zaštititi kamen ili kaldrmu. Sačuvana je kuća Čubranovića, ali je unutra renovirana. Ostale su, kazaću institucije, koje su krasile Podgoricu, a to su džamije, Sat kula, crkva Svetog Đorđa. Do mešihata na trokutu postoji kuća Krpuljevića i ona može biti dio kulturne baštine. Svi ti objekti mogu da se sačuvaju i da imamo muzej starih kuća – smatra Tuzović.
Tuzović ističe da je Stara varoš bila žila kucavica Podgorice. Stanovnike je krasio sklad.
– Brinuli smo jedni o drugima i nije bilo važno ko kakvo ime ima, nego da li je čovjek ili nije. Važno je da se u Staroj varoši i danas tako živi – navodi Tuzović.
On kaže kada je 1956. godine donijet prostorni plan za Titograd bilo je predviđeno da porušene kuće porodice izgrade kako su ranije izgledale, a unutra kako im odgovara.
– Sad je u planu da se izvrši urbanističko oblikovanje Trga Božane Vučinić. Cilj je da se na neki način taj trg pretvori u centar koji će ličiti na staru Podgoricu. Osnovica je da se sačuvaju jezgra Stare varoši, a to su Jusovača, Tabački most, Kapadžića most, Osmanagića most, Sahat kula, džamija... Smatram da su preovladale težnje da se slobodan prostor popunjava novogradnjama sa višespratnicama. Treba omogućiti da grad diše kao što je disao i u vrijeme stare Podogorice – ističe Tuzović.
Građani su za to da se Staroj varoši vrati stari duh.
– Podržavam da se uradi popločavanje ulica u Staroj varoši, da bi se vratio onaj stari duh. Trebalo bi zaštiti ovaj dio grada, a takođe je neophodno da se uradi veliki parking, da bi se mogle zatvoriti za saobraćaj ove popločane ulice. Sastavci i dio Morače trebalo bi da se potpuno urede, jer oni bi mogli da budu turistička atrakcija – navodi Vasilije Vujačić.
Stanovnik ovog naselja Milica Sladaković smatra da će se sve urediti i popraviti i da će izgledati lijepo. Sretu Markušu se dopada sve to što je grad planirao da uradi u naselju, ali smatra da su malo zakasnili.
– Sve je lijepo što je gradska vlast zamislila da uradi za Staru varoš, lijepi su to potezi i neophodno je da se napravi. Smatram da se to ipak sve radi sa zakašnjenjem, jer je sad ovaj dio grada potpuno uništen. Odavno je trebalo da se ovaj dio grada zaštiti od neplanske gradnje – kaže Markuš.
Staroj varoši osim najavljenih popločavanja ulica i pješačkog mosta fali još mnogo toga, kaže Momo Mirković.
– To je potez koji mi se dopada, ali treba povesti računa o čistoći u ovom dijelu grada, jer je na niskom nivou. Dio obale Morače koji pripada Staroj varoši dosta je zapušten, nije ograđeno i nebezbjedno je, jer Podgorica je veliki grad, koja ima izuzetan položaj i potencijale koje treba urediti. Stara varoš nema ni parkinga, tako da bi trebalo plan saobraćaja promijeniti – kaže Mirković.
Mileva Gavranović ističe da pored ulica koje su planirane da se popločaju, treba to uraditi i sa Ulicom Špira Mugoše i pretvoriti je u šetalište.
– Ako se uradi pješački most, on treba da se spoji sa Ulicom Gojka Radonjića za koju je planirano popločavanje, da bi se zaokružila cjelina. Primijetila sam da stranci koji prolaze ovuda, pitaju gdje mogu naći suvenirnice, jer računaju da je ovo stari dio grada i da tu treba to da ima. Takođe, nema nikakve oznake ni obilježja da se tu nalazi Nemanjin grad, što je pogrešno – ističe Mileva Gavranović.
D.Lj. - A.D.

---

Ne zaboravimo Nemanjin grad
Književnik Veselin Rakčević kaže da se ne smije zaboraviti Nemanjin grad na ušću Ribnice u Moraču jer bi drugačije značilo da smo repa bez korijena. On kaže da je ovaj lokalitet ima isti značaj kao Crkva Svetog Đorđa.
– Danas za Nemanjin grad kažu da se radi o turskoj tvrđavi nastaloj krajem 15. vijeka. Prije svega treba znati da je na tom mjestu bila rimska tvrđava. Dolaskom Slovena tu je nadograđena tvrđava, jer je rađena na samom ušću Ribnice u Moraču i bila je zaštićena sa strana. Tu se rodio Stefan Nemanja koji po bočnoj grani potiče od Vojislavljevića. Grad je postojao i u 13. vijeku, a u 14. vijeku to je trgovačka raskrsnica. Nakon pada Podgorice pod tursku vlast sredinom druge polovine 15. vijeka Turci su je dograđivali. Već u materijalu od kojeg je građena vidimo rimski uticaj, jer Turci nijesu zidali ciglom, a u temeljima i sredini je vidimo. Turci jesu dograđivali za svoje potrebe, ali je grad postojao prije njih – kaže Rakčević.