Predsjednik Demosa Miodrag Lekić kazao je da vlast Mila Đukanovića utjeruje represivni identitet, koji daje doprinos dubokoj krizi identiteta. On je rekao da je u pitanju veoma zabrinjavajuća pojava.
– Po javnoj neodgovornosti Đukanovićeve vlasti, mogla bi se naći veza imeđu dvije dramatično zabrinjavajuće pojave, na prvi pogled bez međusobne veze: između, s jedne strane, bjesomučnog zaduživanja zemlje bez izgrađivanja održive ekonomije i, s druge strane, utjerivanje državno-nacionalnog identiteta umjesto njegovog izgrađivanja. Ove dvije pojave su i te kako povezane, ne samo njihovim tvorcima, već i posledicama koje tek dolaze. Teške posledice ostaju građanima, posebno novim generacijama – rekao je Lekić.
Kako je dodao, zato u nekoj kulminirajućoj fazi posledica ne treba isključiti ni mogućnost da ovaj spoj zajednički proizvede težak, možda i nekontrolisani haos u zemlji – materijalni i duhovno-politički.
– Tada možda neće biti primarno da li će ovdašnji proizvođači pseudoekonomije i surogata duhovnog identiteta biti u zemlji ili bezbjedni u Dubaiju ili Beogradu. I da li će, u moguće novom populističkom ciklusu, cijenu na političko-pravnom planu platiti neki sporedni izvršilac direktiva – kazao je Lekić.
Istakao je da je tema ozbiljna iako je najnovije potezanje za represivnim mjerama utjerivanja identiteta izazvalo viceve i, ne slučajno, mnoge šaljive interpretacije.
– Svakom prosječno obrazovanom jasno je da su simboli, uključujući i himnu, spoljni oblici identiteta. Ako u tim spoljnim oblicima identiteta vladaju raskoli, često primitivno manifestovani sa više strana, može se zamisliti kako je tek u uslovima vrednosno zapuštenog društva, teško i otužno stanje na planu onog suštinskog, intimnog poimanja identiteta – istakao je Lekić.
Dodao je da je u najnovijoj političkoj sagi primjetno da poslednje mjere represivnog tretiranja identiteta nije mnogo bučno propratio propagandni orkestar partijskih vojnika i uslužno-korumpiranih intelektualaca.
– Moguće da još ziheraški mjere ko je od šefova sve ovo pokrenuo, ili se čak i njima čini da je predloženo apsurdno u ideji i primjeni. Jedno od takođe sumornih pitanja koje se pokreće u istom kontekstu odnosi se na tzv. kulturno-akademsku sredinu i javnost: da li se iz kvantitativno impozantnog broja nominalnih naučnika, univerzitetskih profesora i akademika i isto tako ogromnog broja zvučnih institucija, dakle u vremenu nikada više akademskih titula i nikad manje znanja u Crnoj Gori, može čuti neki makar zalutali glas razuma o ovoj temi, kao doprinos izgrađivanju ozbiljne vizije države u kojoj, bar za početak simbole treba urediti s ciljem zajedništva, a ne podjela – rekao je Lekić.
Ocijenio je da se nastavlja opsesija trajanja na vlasti praćena praksom materijalnog zaduživanja zemlje i njenog duhovnog razgrađivanja.
– Teže posledice, prije ili kasnije, neminovno dolaze – zaključio je Lekić.
Vl.O.