Stomatolog Rusmin Laličić pored rada u ordinaciji u Grebajama je poznat i kao uspješan voćar i povrtlar, koji uvijek u svojoj ostavi ima svježe eko-proizvode. To je više nego dobro, jer Rusmin Laličić vodi računa o ishrani svoje porodice, sinova Merisa i Almira i supruge Harise, takođe medicinskog radnika - specijaliste opšte medicine, koji mu i te kako pomažu u tim poslovima.
Prethodnog vikenda stromatologa Laličića smo zatekli u svojoj bašti, na zimskoj rezidbu voćaka, kojih u svojoj bašti ima na pretek. Njegovu okućnicu krase izuzetno slatka i ukusna rana jabuka „petrovača”, koja bi trebalo, kaže Laličić, da podari plodove oko Petrovdana. Ima u svom voćnjaku Laličić i šljive „jesenke” poznate i kao „debelice”, koja bi trebalo rano da sazri, osim ako je ne omete mraz koji je „zapaprio” kraj ove zime. Nažalost, kaže nam ovaj naš domaćin, ruska „turgulja”je zatajila jer je jaka zima osušila, ali ostale sorte voća dobro napreduju. U Grebajama, gdje Laličići posjeduju vikendicu, ovaj vrijedni stomatolog sa porodicom, koja mu pomaže u svakom poslu oko voća i povrća, ima i krompira i luk, ali samo za svoje potrebe.
- Imam orah kojega je snijeg prilično oštetio, pa ćemo morate više da se orežemo kako bi se oporavio. A, tu je i stara trešnja kao i nekoliko mladih, koje takođe hoću ovih dana da orežem, ali čekam da se smiri ovo nevvrijeme. Gajimo i kruške i grožđe, kao i domaći lješnik, koji zahtijeva mnogo pažnje. Naime, neophodno je spriječiti njegov kontakt sa divljim lješnikom, da ne bi došlo do međusobnog oprašivanja, zbog čega se gubi kvalitet i rodnost domaćeg – objašnjava naš domaćin.
Vrt Rusmina Laličića krasi i domaća ruža, koju u ovom kraju korste za spravljenje biljnih sokova, pa se prilikom rezidbe mora voditi računa. Naime, Rusminr Laličić objašnjava da je rezidba ruža veoma „pipav” posao, jer ovaj prelijepi cvijet ne trpe da kidanje niti metode koje se koriste kod drugih biljaka. Treba rezati čitavu granu, savjetuje Laličić, jer u suprotnom ruža se razboli i osuši. Imaju laličići i aroniju koja se prilično raširila u njihovoj bašti, te ribizlu, prebogatu vitaminom C, kojoj naše podneblje izuzetno odgovara, kaže on.
Zimsku rezidbu, koja je u punom jeku, ovih dana prekinule su sniježne mećave i jake kiše, pa laličić ne vjeruje u dobar rod. Rad u voćnjaku je hobi koji pored koristi pruža odmor od napornog posla u ordinaciji.
- Rod zavisi od proljeća. Ako bude kasnih mrazeva kao prošle godine, pa se biljke smrznu, onda nije dobro. Mraz pobijedi, da tako kažem, jabuka, koja se kasnije otvori. Nekada su ljudi svoje voćnjake navodnjavali hladnom vodom da im uspore pupljenje bar do prvog maja. Onda već nastupaju toplije noći - priča Laličić.
Rezidbom se, sa kojom se na sjeveru počinje do polovine marta „dok ne krenu sokovi”, ukljanjaju se grančice zvane vodopije, koje nemaju rodne pupoljke, a crpe sokove iz korijena, ometajući rodnim da imaju dovoljno vlažnosti, bez koje ni roda nebi bilo. Takođe, rezidbom se razređuje krošnja voćke, da bi mogla primati dovoljno svjetlosti, koja je takođe bitan faktor za dobar rod. Vješti voćari rezidbom oblikuje i krošnje svojog voćnjaka.
On voće ne prska, a pored rezidbe biljke tretira samo stajskim đubrivom. Njegov voćnjak napaja se vodom samo od kiše.
- Što se tiče vode, Gusinje je uvijek bilo bogato. Imalo smo takozvane „vade” za navodnjavanje njiva i polja, ali toga nažalost više nema, jer su u Gusinju preovladala uglavnom staračka domaćinstva, pa nema ko ni da održava te „vade”, a Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja u poslednjih dvadesetak godina ništa nije uradilo da bi se održavali ti stari ili sagradili novi sistemi za navodnjavanje. No, tako je kako je. Kada bi neko riješio da se bavi poljoprivrednom proizvodnjom ne bi uspio, jer nema „vada”, nema njiva, sve je zalivađeno – kaže Laličić.N.V.
Nestaju stare sorte voća
U Gusinju ima dosta starih voćnjaka, kaže Laličić. Preko puta njegovog postoji voćnjak star preko sto godina.
- Gusinjski voćnaci su poznati kao zdravi, jer voće nikad nije prskano, pa su stare vrste otporne na štetočine i sada. Njih bi trebalo razvijati kao ekološke vrste, a na tom polju najviše je postigao voćar iz Brezojevica Dževat Šarkinović. Žao mi je što će se izgubiti stara jabuka „đuljabija”, koja može da se jede od momenta kad zarudi pa čak sve do ljeta naredne godine. Izuzetno je sočna i dugotrajna, ali možda ima još svega pet do šest stabala. Sada u Gusinju imamo samo jednog registrovanog voćara Seadu Ibrahimagić, koji zasijala novi voćnjak - priča naš domaćin doktor Rusmin Laličić.