Da ima onih koji su se zbog ljubavi za svojim zavičajem vratili na selo i zamijenili ugodan život u velegradu sa rad na imanju dokaz je Mikosav Nedović iz bjelopoljskog sela Prijelozi. On se nakon pune tri i po decenije rada u Cirihu, gdje je imao lagan posao na aerodromu, i penzije koja za naše prilike više nego dobra, vratio u svoj zavičaj da sa svojom životnom saputnicom Dinkom provede ostatak života u ovom živopisnom selu podno obronaka Bjelasice.
Nedović je dokazao da je vičan skoro svim seoskom poslovima, s obzirom na koji je način kultivisao svoje imanje koje nije na početku pružalo dobre uslove za život i rad, kažu komšije i rođaci. Uz to, svojim rukama je rekonstruisao porodičnu kuću, kolibu i ostavu. I sve u duhu tradicije, kao etno-selo iz televizijskih reportaža.
- Bio sam jedini zaposleni iz Crne Gore na ciriškom aerodromu. To je doba kad se dosta radilo i zarađivalo. Ali, uvijek me je vukao zavičaj. Jedva sam čekao da se konačno vratim i skrasim na svom imanju. Naša tri sina i kćerka imaju porodice i žive svojim životima. Ponosan sam na njih, ali i na naše jedanaestoro unučadi. Iako smo ovdje sami, a oni dođu s vremena na vrijeme, meni i Dinki nije dosadno. Ima posla na pretek. Nekad i preko glave - kaže naš domaćin. Ima dosta posla, pa mu je često dan kratak. Nedovići ustaju, prije svitanja, a san dolazi kasno na oči, jer, kaže on, „mora se sve stići”. Nije ni čudo, jer Mikosav nedović posjeduje osam hektara zemlje. Imaju trenutno kravu i tele, tri svinje, kokoške, ljubimca šarplaninca, ali i prepelice.
- Uz sve to obrađujem ovo moje imanje koliko mogu, znam i umijem. Kažu uspješno, jer mi ništa nije ostalo nepokošeno. A, sve je u strani i moram ručno da kosim. Moja Dinka i ja pokupimo, da stoka ima ove zime sijena – kaže on.
Sijena ove godine ima dosta, čak i više nego što mu je potrebno. Međutim, ne želi da ga prodaje već da daruje. Ali, čudi se naš domaći, da je prosto nevjerovatno da nema stočara koji žele da iskoriste priliku i dobiju sijeno na poklon.
- Ovo naše selo je prelijepo. Imamo voća kakvog poželiš. Jabuke, kruške, šljive... A, od povrća skoro sve. I sve je prvokalasnog kvaliteta. Sve organski zdravo. Paprika je zasigurno bolja nego ona čuneva iz Peći - tvrdi Mikosav.
I pred uslova kakve mnogo samo poželjeti mogu, država ne vodi računa o selu. Mikosav Nedović ističe da dražava treba mnogo više da doprinese da mladi ostaju na selu.
- Imamo ovdje sve uslove da se bavimo poljoprivredom. Istina, ko hoće istinski da radi, a ne samo da priča kako se seljacima mora pomagati. Treba da se zasuku rukavi. I ništa više od toga – savjetuje naš domaćin.M.N.