BIJELO POLjE – Na bjelopoljskom brdu Ćukovac, koje dominira čitavim područjem, iznad stare autobuske stanice, decenijama je blistala ogromna zvijezda petokraka. Znamenje je obasjavalo glavnu bjelopoljsku ulicu, simbolizujući pobjedu nad fašizmom, mrakom i zlom koji je prijetio planeti. I nikome to znamenje nije smetalo. Naprotiv, Bjelopoljci su se petokrakom ponosili. Međutim, u jednom periodu je simbol komunističke epohe pojedincima zasmetao, pa su ga uklonili. Zahvaljujući nesebičnom zalaganju Dušana Kljajevića, petokraka je ipak vraćena na brdo Ćukovac.
– I danas se ponosimo petokrakom, koja simolizuje vrijeme kada smo se svi zajedno, ne dijeleći se ni po vjeri, ni naciji, borili za ono što nam je najsvetije – za slobodu. Bijelo Polje je, kako je tokom posjete našem gradu prije više decenija kazao Josip Broz Tito, nakon Drvara bilo grad sa najviše žrtava tokom Drugog svjetskog rata. Mi, borci, iako nas je malo preostalo, učinićemo sve, zajedno sa svojim potomcima i sledbenicima, da petokraka ostane na Ćukovcu – kazao je Rajko Medojević, predsjednik bjelopoljskih boraca.
On kaže da je uvođenjem višestranačkog sistema ovo znamenje počelo da smeta nekim partijama i strankama u opštini.
– Počeli su njihovi odbornici u Skupštini opštine da traže uklanjanje petokrake, obećavajući da će je u suprotnom sami porušiti i ukloniti. Najveći protivnici uklanjanja petokrake bili su članovi Saveza boraca i njihovo rukovodstvo. Opštinska vlast je, pod sve većim pritiskom tadašnje Narodne stranke, tiho, bez najave, petokraku uklonila. Vjerovalo se da je sa petokrakom u Bijelom Polju zvaršeno. Međutim, sada pokojni Dušan Kljajević, član Saveza boraca i odbornik tada jedinstvenog DPS-a, nije se mirio s uklanjanjem petokrake. Saznao je gdje je i na svoju ruku je preuzeo, ne štedeći novac, donio je i petokraku smjestio u svoje dvorište u naselju Lješnica.
– Ne dozvoljavam da se iko sprda s petokrakom, pod kojom su ginuli časni i hrabri ljudi, među kojima i članovi moje porodice. Ako petokrake neće ove partije i ova vlast, hoću je ja – kazao je tom prilikom odlučni Kljajević.
Borci su uporno insistriali da se petokraka vrati na mjesto na kom je bila, obraćajući se nadležnim opštinskim i republičkim organima. Njihovi apeli, međutim, ostajali su uzaludni. Kljajević je o svom trošku i uz skromnu svečanost, pucnjem iz pištolja oglasio vraćanje petokrake na mjesto gdje je bila – odnosno na brdo Ćukovac. Organizovao je i noćno obezbjeđenje, kako je govorio, da je ne bi ponovo uklonili i porušili.
Inače, na jubilarnom 40. Internacionalnom filmskom festivalu u baskijskom gradu Bilbau, u Španiji, za najbolji film, u konkurenciji dokumentarnog filma, proglašen je film režisera Momira Matovića ,,(Po)rađanje jedne nacije”. Film je dobio nagradu ,,Zlatni Mikeldi”, a junak ostvarenja bio je baš Dušan Kljajević, penzioner iz Bijelog Polja. On je bio i junak i glavni glumac. Naturščik.
Dušanova borba za odbranu petokrake trajala je skoro tri godine i iz nje je, kako se i u filmu vidi, izašao kao pobjednik.
– Srećan sam što je ovaj film, u konkurenciji od preko 150 dokumentaraca iz čitavog svijeta proglašen za najbolji. Od mene je režiser Matović tražio da se ponašam slobodno, realno, da ne glumim i sve je ispalo kako treba. Aplauzi i ovacije koje sam doživio na projekciji filma u Podgorici za mene su nezaboravni – rekao je Kljajević nakon sticanja nagrade.
M.N.
)){kind=small}
