BIJELO POLjE - Potpuno bespomoćan, teško oboljeli Veselin Mirović iz Bijelog Polja juče je sa maloljetnom kćerkom stajao ispred zgrade Opštine, apelujući za pomoć. Mirovićevo srce radi sa svega pet odsto kapaciteta, pa iako je njegova teška situacija poznata svima, ni juče se niko od nadležnih nije udostojio da mu pruži ruku pomoći. Kako je istakao, njegova kćerka ne može da ide u školu, jer nema novca da joj kupi knjige, zimu čekaju bez drva za ogrev, a nema novca ni za hranu, ni za neophodne ljekove.
-Nemam ni centa. Ja i moja kćerka smo bili gladni, ali više od toga me boli što ona juče nije krenula na nastavu u sedmi razred OŠ ,,Marko Miljanov’’. Ni knjige nijesam mogao da joj kupim, a o garderobi ili obući da i ne govorim. Uz to, onako gladna i iscrpljena, boreći se s mojom preteškom sudbinom, nije ni sposobna za školu – kaže Veselin dok briše suze koje mu se slivaju niz obraze.
On tvrdi da je obišao sve ustanove od Opštine, preko Centra za socijalni rad do brojnih privatnih i državnih firmi, ali niko glavu nije okrenuo na njega.
-Neka ja umrem i neka mi ne pomažu, ali mojoj kćerki treba pomoć. Moja Anja, s obzirom na to da je moj sin trenutno kod supruge, od koje sam se ranije razveo, ostala je sa mnom da preživljava teške dane. Nije dijete zaslužilo ovo što nam se dešava – ističe Mirović.
On naglašava da ne traži pomoć samo od nadležnih u Bijelom Polju već apeluje na dobre ljude iz čitave Crne Gore da pomognu njegovom djetetu.
-Još u februaru ukinuto mi je materijalno obezbjeđenje, odnosno socijalna pomoć, a u maju i dječji dodatak, uz obrazloženje da posjedujem nekoliko ari šume, bolje reći prašume u selu Pape kod Tomaševa, koja se vodi na mene. To je istina, ali tu šumu niko ne upotrebljava i od nje nemamo koristi – ističe Mirović.
Smatra da bi nadležni, s obzirom na njegovu bolest i nemaštinu, mogli da budu fleksibilniji kad je riječ o socijalnoj pomoći.
-Bolest sve više napreduje, a ugrožena je egzistencija moje porodice, s obzirom na to da živimo bez ikakvih primanja. Podstanari smo i nemamo odakle da plaćamo kiriju, pa smo dobili otkaz. Najteže mi pada što su mi ukinuli socijalnu pomoć, i što je sve na kraju aminovalo Ministarstvo rada i socijalnog staranja. S dvoje djece i ovako teškom bolešću teško je preživjeti od 50 eura nadoknade na ime tuđe njege i pomoći koju mi je odobrila ljekarska komisija – ističe Mirović.
On objašnjava da pije terapiju koju mjesečno plaća 120 eura.
-Praktično sam doveden na rub smrti. Ne pijem tablete već duže vrijeme i jedva sam živ. Teško je i zamisliti da neko u ovakvom stanju nema prava na materijalnu nadoknadu. Imovinu koju posjedujem ne mogu da koristim, a ne želi je niko drugi. Neupotrebljiva je i zato molim da nadležni u Opštini i državi razmotre moj slučaj- apeluje Veselin Mirović.
M.N.
Pomaže samo Islamska zajednica
Miroviću je neophodan novac i za odlazak u Beč radi transplatacije srca. Kaže da od Opštine i države nije dobio ni cent.
-Preživio sam pet operacija srca, a moje stanje je zbog stresa pogoršano nakon što su mi ukinuli primanja. Niko neće da pomogne. Ni državni, ni javni sektor, ni nevladine organizacije, ni pojedinci. Jedino od Islamske zajednice dobijam hranu, a sakupljaju i novac i jedino me oni nijesu zaboravili– kaže Mirović.
)){kind=small}
