DANILOVGRAD - Braća Željko i Milorad Lazarević iz Klikovača nadomak Danilovgrada već godinama žive u teškim uslovima, maltene bez osnovnih uslova za život. Redovnih primanja nemaju, zavise od milosti komšija i rođaka, a ukoliko im neko odmah ne pomogne pitaju se kako će i da li će dočekati naredni dan. Željku su prije nekoliko godina otkazali bubrezi, pa svaki drugi dan mora na dijalizu, dok Milorad ima više plućnih bolesti i nekoliko puta se liječio u Brezoviku. Iako žive u porodičnoj kući u Klikovačama pod tim krovom kao da su na ledini. Krov prokišnjava na više mjesta, zidovi su puni vlage, a nema ni kupatila. Prozori su puni rupa, pa je hladnije unutra nego napolju.
Željko i Milorad kažu da su mnogo očekivali od ljekarske komisije kojoj su predali zahtjev za tuđu njegu i pomoć. Nadali su se da će barem od toga imati za hljeb i mlijeko, ali početkom decembra i sa te adrese je stigla loša vijest- njihov zahtjev je odbijen.
- Radio sam skoro 15 godina po raznim crnogorskim firmama. Prije pet godina postao sam zavistan od dijalize, a od tada državne službe se prema meni ponašaju kao da ne postojim. Šetaju me od vrata do vrata, a svuda mi kažu da dođem sjutra. I ja dođem sjutra, ali za mene više nema sjutra i ovo više ne mogu da izdržim. Dođe mi da sam prekratim svoje muke, jer ovo što sam doživio ne bi ni pas izdržao – priča Željko.
I Milorad ponavlja bratovljevu priču i dodaje da je svaki dan za njih jedno veliko mučenje, te da teško mogu da shvate da su ljekari odbili Željkovu molbu za dodjelu tuđe njege i pomoći. On se i pita kakvu to dijagnozu čovjek treba da ima da bi dobio tu naknadu i obezbijedio barem ono najosnovnije za život.
-Neposoban sam za bilo koji rad. Imam 56 godina i da nijesam bolestan vjerovatno bi bilo bolje, jer bih mogao da radim za nadnicu. Međutim, za mene više nema šanse da nešto radim i ne mogu da se načudim da u ovoj državi niko nije nadležan da mi pomogne da više ovako ne živim. Ne tražim milione, ali jedno vrijeme sam odvajao od usta za ovu državu i valjda bi to danas trebalo da mi se vrati – razočaran je Željko Lazarević.
Milorad dodaje da su mu u Brezoviku rekli da mu je život bio na koncu, ali to izgleda nije bilo dovoljno da se dobije neka socijalna pomoć.
-Ne tražim mi puno, ali i to je nekome izgleda mnogo – zaključuje Milorad.
Željko ističe da je više puta od predsjednika opštine Danilovgrad tražio pomoć, ali on ga nije ni primio, kaže i da je mu je Zorica Kovačević, predsjednica danilovgradskog odbora DPS-a obećala pomoći, ali dosad ništa nije uradila.
- Više ne znam koga da molim, ali se bar nadam da će neko kada pročita ovu moju muk bar pokušati da nam pomogne- ističe Željko Lazarević. I.M.
Željkovo oboljenje nije na spisku za pomoć
Rješenje o odbijanju zahtjeva za tuđu njegu i pomoć koje su dobili Željko i Milorad Lazarević potpisala je Maja Luketić, vršilac dužnosti direktora Centra za socijalni rad u Danilovgradu.
-Ocjenom, nalazom i mišljenjem socio - ljekarske komisije, od 4.decembra ove godine za L. Ž i L.M je utvrđeno je da oboljenja koja su navedena u medicinskoj dokumentaciji nijesu predviđena kao medicinske indikacije za ostvarivanje prava. Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti predviđeno je da Centar rješenje o ostvarivanju prava na dodatak za njegu i pomoć donosi na osnovu nalaza, ocjene i mišljenja socio - ljekarske komisije, te iz tih razloga L.Ž i L.M. nije priznato pravo na dodatak za njegu i pomoć- rekla je Luketićeva za „Dan”.