ŽABLjAK – U organizaciji Eparhije budimljansko-nikšićke i Crkvene opštine Žabljak juče su svečano obilježeni Djetinjci, jedan od najljepših porodičnih praznika u pravoslavlju. Svečanosti su započele Svetom liturgijom koju je u Sabornoj crkvi sv. Preobraženja Gospodnjeg služio vladika Joanikije sa sveštenstvom. Potom je vladika djecu darivao poklonima, a saborovanje je nastavljeno za trpezom ljubavi u žabljačkom parohijskom domu i domaćinstvu oca Milivoja.
U svojoj besjedi vladika Joanikije je naglasio da je Božić takav praznik da mu se unaprijed radujemo i da su pripremne službe pred praznik Hristovog Rođenja – Djetinjci, Materice i Oci sjećanje na one koji su Duhom Božjim proricali Hristov dolazak, unaprijed mu se radovali, ali ga nijesu u ovom svijetu i dočekali.
–Danas proslavljamo Djetinjce, divni narodni običaj, da se vezujemo. Na takav način vezujemo se za svoje najbliže, i to su veze koje sežu do iskona, veze koje nas podsjećaju na Božije pravednike koji su u vjeri živjeli prije nas. U ime Boga se vezujemo, u ime onoga koji je dobrovoljno primio vezivanje u lance, siromaštvo, poniženje, pljuvanje, izdaju, krst i smrt i koji nam je svojom smrću i svojim vaskrsenjem darovao novi život, a svojim poniženjem i svojim pokojima nas oslobodio. To je čudesna tajna i zato se unaprijed radujemo rođenju Hristovome. I danas kada proslavljamo Djetinjce osjećamo da je Hristos radi nas ostao dijete, da se javio kao dijete mlado, i zato je svako dijete nova blagodet Božija upodobljena u bogomladencu Hristu – besjedio je vladika Joanikije i podsjetio da suština ovog praznika jeste okupljanje porodice i obnavljanje njenog zajedništva, a lijepe uspomene na simpatične kućne rituale djeca će nositi čitavog života.
Kazao je da vezivanje za Djetinjce, Materice i Oce ima višestruku simboliku. Simbolizuje čvrste porodične veze, slogu, mir, poštovanje i međusobno pomaganje u svim prilikama, upućuje ukućane na štedljivost i istrajnost u vrlinama.
– U vezivanju ima i dosta narodne naivnosti i duševnosti koja uopšte ne smeta, nego je i poželjna. Vjera treba da se pretoči u život i tu vidimo da naši preci, koji nijesu imali prilike da čitaju knjige kao mi danas niti da se obrazuju, niti da putuju i da vide, preko jednostavnih stvari su se doticali suštine, možda bolje i vjerodostojnije nego mi danas – kazao je episkop budimljansko-nikšićki.
U ime Crkvene opštine Žabljak prisitnima se obratio prof. Blagoje Raković iskazujući zadovoljstvo zbog masovnosti vjernog naroda u ovim svečanostima.
– Zadovoljstvo je biti dio svega ovoga. Dosta naroda i dosta pripreme za ovaj lijepi praznik. Raduje me činjenica da je jutros u našoj sabornoj crkvi bilo tijesno, postala nam tijesna crkva, hvala Bogu ljepše tjeskobe nema no tjeskobe u crkvi – istakao je Raković i u ime prisutnih uputio pozdravne riječi svršenom teologu Darku Đerkoviću, rodom sa Žabljaka, koji se nedavno zamonašio uz monaško ime Pajsije, po patrijarhu pećkom Pajsiju Janjevcu.
– Od momenta kada se neko odrekne sebe i krene za Hristom u crkvi božjoj Gospod je njegov putevoditelj, njegova zaštita, pomoć, snaga, sila, mudrost, svjetlost i radost. Prisustvovao sam monašenju brata Pajsije, i priznaću zaplakao. Tu su se pomiješale ugoda i neugoda, lomio sam se dok je vladika monašio ovoga našega Darka, to je bio jedan trenutak za nezaborav. Možda je to bilo zato što sam i sam kao i Darko dijete siročeta i otac siročeta, a naš Darko, sada brat Pajsije, odrastao je u majčinom naručju, ali bez svoga oca. Tražio je oca i našao Boga. Prihvatio ga Bog i uvjeren sam da će on Bogu služiti na radost cijele crkve i svih nas – naglasio je Raković.
V.Š.
Običaj vezivanja
Srpska pravoslavna crkva i vjernici uvijek slave Djetinjce treću nedjelju pred Božić, a već naredne nedjelje slave se Materice, a potom i Oci. Toga dana ujutru rano, ili po dolasku iz crkve sa bogosluženja, odrasli vežu djecu. Za vezivanje se koristi kaiš, gajtan, običan kanap ili deblji konac. Obično se zavežu noge ili ruke, pa se jednim dijelom kanap zaveže za sto ili stolicu. Simbolično se vezuju čak i djeca koja su još u kolijevci, ali i odrasla djeca koja još nemaju svoju porodicu. Nakon što se djeca otkupe poklonima, roditelji ih odvežu, a poklone po pravilu vrate djeci nazad da se počaste. Vezivanje za Djetinjce, Materice i Oce, ima višestruku simboliku. Simbolizuje čvrste porodične veze, slogu, mir, poštovanje i međusobno pomaganje u svim prilikama.