NIKŠIĆ- Slava kapele posvećene prazniku Blagovijesti, koja se nalazi u okviru manastira Vaznesenja Gospodnjeg u nikšićkom selu Dragovoljići, juče je proslavljena svetom arhijerejskom liturgijom koju je sa brojnim sveštenstvom služio episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Cijelo svjedočenje o Hristovom životu, njegovom djelu, riječima, njegovome krstu, smrti, vaskrsenju iz mrtvih, vaznesenju na nebo i ostalo što je Gospod učinio radi nas i radi našega spasenja sve se to, besjedio je vladika, naziva blagovjestovanije. Gospod je poslao svog arhanđela Gavrila da javi radosnu vijest Presvetoj Bogorodici da će roditi sina, ali i radosnu vijest cijelome svijetu.
– Ona vijest prva koja je javljena Presvetoj Djevi Bogorodici bila je temeljen svega onoga što se dogodilo, što je gospod Isus Hristos učinio, ali ako je to temelj Vaskrsenje Hristovo je vrhunac, krov i završetak i suština i cilj svega. Isus Hristos primio je na sebe krivice za čitav rod ljudski, da nas oslobodi krivice, primio posledice grijeha svih ljudi, svih pokoljenja i sebe prinio kao savršenu žrtvu za oproštaj grijehova. Izlio svoju živonosnu krv za obnovljenje naše prirode, za iskupljenje, da nas oslobodi od straha jer je svojom smrću na krstu smrt uništio, kazao je vladika Joanikije.
Kada slavimo Vaskrsenje Hristovo doživljavamo kao svoje slavlje i svoju pobjedu, ali ne konačnu jer se moramo sjediniti sa Hristom u potpunosti, a to ne možemo uraditi dok ne ponesemo krst. Vaskrsenje Hristovo, naglasio je vladika, jeste blagovijest nad blagovijestima, i to je osnova, temelj i vrhunac naše svete vjere u kojoj je sve važno.
– Vjera se uči, ona je i data svakome od nas, ali ako se na njoj ne radi, ona će da zakržlja kao neko sjeme koje se baci u zemlju pa ako nema vlage, ako zemlja nije dobro obrađena i ako nema svjetlosti to sjeme će da zakržlja. I ako proklija, ne može donijeti ploda. Moramo da obratimo pažnju na svoju dušu, na svoju savjest, a naročito na svoju vjeru jer gdje ima vjere tu ima duše, savjesti, napretka i svakoga dobra, besjedio je vladika Joanikije.
U Dragovoljićima je, smatra on, nekako prirodno da se slave Blagovijesti, jer je to selo znamenito i po svojoj istoriji i po drevnom hramu Vaznesenja Gospodnjeg, ali i po stradanju i čestitosti. Međutim, oni koji tu žive, poručio je episkop Joanikije, ne treba time mnogo da se ponose već da obrate pažnju kakvi će oni sami biti, jer smo u sadašnjem vremenu ušli u krizu pošto se sve obesmišljava. Stoga nam treba mnogo više ljubavi, razumijevanja, praštanja kako bi se oslobodili od bremena grijeha. Crkva Vaznesenja Gospodnjeg u Dragovoljićima, prema predanju, izgrađena je u 13. vijeku, a manastirski kompleks uspostavljen je prije nekoliko godina. Vladika je juče pohvalio trud igumanije Evangelije koja sve to, kako je istakao, „nekako lijepo nosi” uz podršku mještana, i vjernika sa drugih strana.
Nakon svete liturgije obavljeno je pričešće vjernog naroda koji je darivan vaskršnjim jajima, a osveštan je i prerezan slavski kolač.
B.B.