Šta reći o jeseni Nikšićana? Šta reći o 2020. godini, o godini, koju bi radije svi da zaboravimo ili barem da nam ne bude noćna mora. Slično je i sa Sutjeskinom godinom. Odgovor, dakle nije teško nazreti. Godina bez trofeja, na kraju prošle sezone Budućnost je imala 18 bodova prednosti, ove zime Nikšićani su zamrznuti na minus 19 u odnosu na najvećeg rivala. Bilo bi da čudo nad čudima, da se ova sezona okonča sa trofejom. Otvoreno je zaista pitanje šta je (ne)uspjeh, gdje je granica onoga što je ostvareno i onoga čemu se težilo i nadalo. Kod Sutjeske tu jednostavno dileme ne može biti, reper jedino mogu biti trofeji i Budućnost.
Nikšićani su jesen okončali na trećem mjestu. Osvojeno je 30 bodova, uz učinak od osam pobjeda, šest remija i pet poraza. Gol razlika bila je 27:18. Čini se da je najbolji potez nikšićkog prvoligaša, u godini na izmaku, angažovanje
Miljana Radovića. Uprkos tome što uzimajući u ozbir cijelu jesen, istu nikako ne možemo ocjeniti visokom cifrom, period
Miljana Radovića je za za svaku pohvalu. Na šest utakmica, na kojima je on predvodio ekipu, zabilježene su četiri pobjede i dva remija, dakle osvojeno je 14 bodova, uz gol razliku 12:3. Tako da baš niko ne može da ospori dobru odluku kluba da se angažuje ovog mladog stratega. Trener koji je proveo samo mjesec dana na klupi, kaže da je nezgodno, bolje reći nemoguće da on ocenjuje cijelu polusezonu.
-Ja sam na klupi proveo mjesec dana, tako da bih se samo osvrnuo na taj period. A tim periodom sam više nego zadovoljan. Podsjetio bih da je Sutjeska, kada sam preuzeo prvi tim, bila na mestu broj sedam. Bilo je u ovih tridesetak dana dobrih stvari, tako da bez razmišljanja isti ocenjujem kao uspješan. Podsetiću da skoro niko, tih dana kada sam seo na trenersku klupu, nije razmišljao da ćemo zimski odmor dočekati sa pozitivnom serijom, bez poraza. Vodio sam ekipu na šest utakmica, zabilježili smo četiri pobjede i dva remija - rekao je Radović za „Dan”.
Čini se da je pozitivni finiš jeseni, bio prije svega rezultat mentalne snage. Mentalna snaga nije ništa drugo, nego kroćenje instinkta, obuzdavanje taštine, oblikovanje misli u djelo. To je dobro znao i novi trener Sutjeske. Nesporna je činjenica da ste za kratko vreme napravili prijatnu atmosferu.
-Čestitam igračima, oni su su ipak iznijeli najveći teret. Odlično su radili, bili maksimalno disciplinovani, što im se i isplatilo. Lakše je naravno bilo, kada smo odmah nakon mog dolaska slavili u Golubovcima. Nedostatke smo uspjeli da prikrijemo od rivala, a većim korišćenjem očigledne prednosti pojedinaca i kolektiva, stizali do pozitivnih rezultata. Protiv Sutjeske protivnici uvijek igraju i iznad svojih mogućnosti. Normalno je da smo za sve izazov, i to se moralo prihvatiti. Dakle, nametnutili smo se na terenu, napraviti sve što je trebalo da bi se kvalitet pretvorio u bodove. Bitno mi je da su me fudbaleri razumjeli. Kada su bili na terenu, znali su šta im je činiti. Trudio sam se da im na svakom treningu, na svakoj utakmici, držim koncentraciju. Najteže je uvjeriti igrača da nešto može, predočiti mu sopstveni kvalitet i mogućnosti. Važan je, znači, voljni momenat, ali i psihološki. Ponekad dobar rad ne mora da rezultira na pravi način, ali igrači koji su jake ličnosti, to mogu da prevaziđu i ništa ih ne može pokoleba.
Čini se da je novi šef stručnog štaba Nikšićana više nego uspješno balansirao između trenutno objektivnih mogućnosti igrača i njihove snage na papiru. Kao obrazovani stručnjak, koji ne radi samo na fizičko-funkcionalnom planu, već i mnogo više, na psihološkom i koji ne prihvata definiciju „naš mentalit“,
Radović je imao veliko povjerenje u svoje pulene. Velikin Sutjeskin dobitak je što su se u finiši jeseni nametnuli neki momci, koji su u prethodnom periodu bili tu samo da bi popunili broj.
-
Čovjek mora da odredi prioritete u onome šta radi. U mom slučaju prioriteti u poslu su vrlo jednostavni, a sastoje se u tome da uvijek imam u glavi predstavu o onome šta radim. Pred nama su pripreme, prilika da se još bolje uigramo, spremimo. Ponekad dobar rad ne mora da rezultira na pravi način, ali igrači koji su jake ličnosti, to mogu da prevaziđu i ništa ih ne može pokolebati. Ta „fizika“ je, međutim puno puta i u glavi, a ne u mišićima. Ponekad nije loše da se vratiš na prošlost, međutim stalno tražiš novi cilj, novi izazavov. Uvijek sam, a i sada naglašavam, da su uspjesi zasluga ljudi i igrača sa kojima radim, a neuspjesi idu samo na moju adresu- zaključio je
Miljan Radović.
Jasno je da je nemoguća misija stići do trofeja ove sezone, a i da teško može ostati bez evropske vize. Čini se da bi na proljeće tim mogao još značajnije da se podmladi. Takav scenario traži vremena, a pitanje je da li vremena za čekanje ima.
B.K.
Giljen bez predaha Tokom jesenjeg dijela sezona u dresu Sutjeske nastupilo je dvadeset i četiri fudbalera. Na svih 19 utakmica nastupili su
Vladan Giljen,
Marko Ćetković i
Milutin Osmajić. Samo je čuvar mreže svih 1.710 minuta proveo na terenu. Dvije utakmicu manje odigrao je
Dragan Grivić, šesnaest puta nastupali su
Aleksandar Šofranac i
Admir Adrović, jednom manje
Darko Bulatović, Božo Marković i
Novica Eraković.
Marko Vuković nastupio je na 14 utakmica, a spisak zaključuje njegov prezimenjak
Dušan sa jednim debitanskim nastupom.Marković ne praštaSutjeska je na 19 utakmica jesenjeg dijela prvenstva postigla 27 golova, a u strijelce se upisalo deset fudbalera. Najefikasniji, koji taj epitet nosi i u cijelom prvoligaškom karavanu, sa 12 postignuta gola, je
Božo Marković. Šest je dao
Milutin Osmajić, a dva
Milivoje Raičević. Po jednom su se u strijelce upisivali
Admir Adrović,
Igor Pajović, Damir Kojašević, Marko Ćetković, Vladan Bubanja, Dragan Grivić i
Nikola Janjić.
Plavo–bijeli su tokom jeseni dobili 38 žutih kartona. Rekorder je
Aleksandar Šofranac sa šest. Dva manje dobio je
Branislav Janković. Jedini crveni karton tokom jeseni dobio je
Novica Eraković.Nova tribina na proljeće Gradski stadion na proljeće imaće novu zapadnu tribinu. Svi se nadaju da zvuci fudbala neće odjekivati na praznoj novoj armiranoj ljepotici kraj Bistrice, da će na savršenoj zelenoj i svežoj travi trčati momci, kao što su uvijek trčali, ali da to neće biti gluvi barut. Jer, dakako, teško može bez publike. Nadamo se da više nećemo slušati samo sablasne zvuke sa terena, u prepletu sa raspjevanim glasovima komentatora.
U fudbalu se teško može uživati bez huka sa tribina. Nadajmo se da će i ovo proći.
)){kind=small}
