Nema filozofije, Malaga i Rijeka

GODINU OBILJEŽILI PAD REŽIMA ĐUKANOVIĆA, EPIDEMIJA I NOVA ZADUŽENJA NA TERET GRAĐANA * Osnovna karakteristika ove vlade biće rezultat * Vjerske zajednice da poštuju ustavni princip odvojenosti * Smijenićemo udarne pesnice režima * Teškoće nas ujedinile u borbi za zajednička prava * Vjera jača i od vlasti * „Škaljarci“ i „kavčani“ okrvavili tlo Evrope
ISSN 1800-6299		Izdanje: 31-12-2020

Porudzbenica

Rubrike

Pogledajte

Strip Dana

Riječ Dana

Đorđe Blažić, profesor:
– Nedopustivo je da DIK ne radi ono što je njena dužnost.

Vic Dana :)

Muž i že -na se bučno raspravljaju u pozorištu za vrijeme jedne predstave. Nakon petnaestak minu-ta, čovjek koji je sjedio iza njih izgu-bi strpljenje i obrati im se:• Izvinite, ali ništa ne čujem!A muž će:• I ne treba da čujete, to se tiče samo nas dvoje!Žena natjerala muža da radi po kući. I tako, ... muž stoji u kupatilu i pokušava da u mašini za veš opere svoju majicu. Posle dva minuta razmišljanja, pita ženu:• Koji program na mašini treba da uklju-čim?• Zavisi, - odgovori mu žena - Vidi šta piše na majici?• Manchester United - odgovori muž.

Arhiva

Razno

Follow @Dnevne_DAN

Sport SPORTISTA GODINE U IZBORU CRNOGORSKOG OLIMPIJSKOG KOMITETA, DRAŠKO BRGULJAN SE PRISJETIO NAJVEĆIH USPJEHA U KARIJERI

Najbolji u svakom smislu: Draško Brguljan Nema filozofije, Malaga i Rijeka Kapiten crnogorskih vaterpolista pričao kako „crveni” zamalo nisu ostali bez prve medalje u istoriji. Od početka karijere učio od velikih igrača. Ivović i Prlainović trenutno najbolji svjetski asovi. Ova generacija medaljom u Budimpšeti pokazala da ima svijetlu budućnost. Misle samo na Roterdam

Za nama je godina koju će svi željeti što prije da zaborave, a kako je samo dobro počela za crnogorski sport! Vaterpolisti su osvojili bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu u januaru. Dogodilo se to u Budimpšeti, gradu Draška Brguljana već čitavu deceniju. Uslijedila je pandemija koronavirusa i odlaganje Olimpijskih igara. Iako nije dobio šansu da u četvrtom uzastopnom nastupu na najvažnijem samitu sporta proba da se prvi put popne na pobjedničko postolje, dileme nije bilo – Crnogorski olimpijski komitet proglasio je Brguljana za najboljeg sportistu države, vaterpoliste za najbolju ekipu. Kotoranin je od osnivanja bio u sastavu „ajkula”, član je prve generacije, učestvovao je u osvajanju svih medalja. Jedino je preskočio Evropsko prvenstvo u Zagrebu 2010. Davao je ritam, bio srce i duša tima gdje god da je igrao, od svog Primorca, preko mađarskih velikana Vašaša i OSC-a.

Priznanje COK-a je došlo kao velika satisfakcija za tridesetšestogodišnjaka na kraju teške godine.

– Godina je bila takva kakva je. Snašlo nas je nešto što niko od nas nije mislio da nas može snaći generalno, ne samo sport – počeo je razgovor za Dan, Draško Brguljan.

Za crnogorski sport je 2020. počela najbolje moguće?

– Krenulo je stvarno na najbolji mogući način. Napravili smo veliki uspjeh, uzeli bronzu na Evropskom prvenstvu. Potom se desilo što se desilo. Odložene su kvalifikacije i Olimpijske igre. Ništa praktično nismo igrali, ali raduje malo kraj godine. Stigla su priznanja koja bude osjećaj časti i ponosa. Ljudi iz vaterpola su uspjeli da pokrenu sva takmičenja, već početkom 2021. nas očekuje Svjetska liga.

Vaš bivši klub Orvoši je bio prva sportska žrtva koronavirusa?

– U OSC-u je takođe godina krenula jako dobro. Pobijedili smo Pro Reko i Ferencvaroš, dvije najbolje ekipe u Evropi, na njihovim bazenima. Prekinula nas je korona. Sezona nije odigrana do kraja, sastav je rasformiran. Šteta, mislim da smo imali odličnu ekipu, konkurentnu za prvo mjesto u Prvenstvu Mađarske i finale Lige šampiona.

Koje su ambicije Crne Gore na prvom turniru u Novoj godini, kvalifikacijama za Svjetsku ligu?

– Debrecin je usputna stanica za ono najvažnije u februaru, kvalifikacijama za Olimpijske igre. Idemo u Mađarsku da odigramo tri jake utakmice, ko god bili rivali. U četvrtfinalu nas čeka Hrvatska, jedna vrhunska ekipa, među najboljima na svijetu. Idemo da se nadigravamo, da odigramo što bolje. Bilo bi dobro da se kvalifikujemo na završni turnir Svjetske lige i daćemo maksimum da budemo među prve tri ekipe, ali ponavljam, nije nam to primarni cilj.

Mogu li crnogorski vaterpolisti u 2021. do prve medalje na Olimpijskim igrama?

– U ovom trenutku smo koncentrisani samo na to da se kvalifikujemo. Šta će biti poslije, vidjećemo. Ovog puta će biti jako teško obezbijediti OI. U Roterdamu ćemo za osam dana odigrati isto toliko utakmica. Praktično sve zavisi od poslednja tri dana kada idu četvrtfinala i polufinala. Za ta tri dana moramo da se pripremimo, prije svega psihološki i mentalno, jer ćemo fizički sigurno biti dobro pripremljeni, kao i na svim dosadašnjim takmičenjima.

Zar se može desiti da zvanično treća reprezentacija Evrope ne zauzme jedno od prva tri mjesta u kvalifikacijama?

– Te utakmice nose poseban stres. Znam kako je bilo naporno pred Peking i London. Imate ekipe za koje znate da ste igrački bolji, ali na jednu utakmicu, kada vas ne krene, sve može da se zakomplikuje. Morate tamo doći spremni u glavi. Ovo će biti najteže kvalifikacije do sada, jer ima ekipa kao što su Hrvatska i Grčka, koje su uz nas glavni favoriti za tri karte. Tu su još Njemačka, Rusija, Francuska, domaćin Holandija i Gruzija, koja je igrala dobro na Evropskom prvenstvu. Ukoliko budemo u približnoj formi kao na EP, ubijeđen sam da ćemo se kvalifikovati za Olimpijske igre.

Učestvovao si u svim uspjesima crnogorskog vaterpola, koji je najveći?

– Sigurno je da su to zlato iz Malage 2008. i Liga šampiona osvojena sa Primorcem, gdje je od 15 prijavljenih igrača 11 bilo iz Kotora. To su dva naša najveća uspjeha, nema tu puno filozofije.

Da li su to ujedno tvoje najdraže medalje?

– Teško je reći koja medalja ili trofej su najdraži. Sve medalje sa reprezentacijom su mi izuzetno drage, imaju neku posebnu težinu, svaka je iskovana u nekoj specifičnoj atmosferi. Poslednje odličje iz Budimpešte je osvojeno sa ekipom koja se stvarala nekoliko godina. Prošli smo sve muke velikih takmičenja, odrastanja mladih igrača. Ovo je specifična ekipa, skup izuzetno pozitivnih ličnosti i dobrih momaka. Kad se samo sjetim sreće svih nas nakon utakmice za treće mjesto što smo došli do medalje koju smo apsolutno zaslužili, obuzme me doza zadovoljstva. Vjerujte da ova ekipa ima dobru perspektivu i u nekom trenutku kad se par starijih igrača povuče, ostaće zdrav sastav, sa zdravom atmosferom, koji će i u budućnosti sigurno biti značajno ime u svijetu vaterpola.

Postoji li neka medalja sa interesantnom pozadinom?

– Ima prva medalja koja je došla, prvo zlato na Univerzijadi. Bilo je to specifično takmičenje, otišli smo tamo prvi put, nismo ni znali gdje idemo, tačnije nisu htjeli da nas puste. Sletjeli smo u Hong Kong, gdje je bio neki problem sa vizama, tako da nas nisu pustili da uhvatimo let za Bangkok. Otišli smo na kraju, odigrali fenomenalno vođeni Zojkom Ivanovskim i uzeli zlato. Sve te medalje, od Bangkoka, preko Malage, Rijeke, do Budimpešte imaju posebnu priču i svaka mi je draga na poseban način, tako da je igračima generalno jako teško da izdvoje koje su im titule najdraže.

Na pitanje koji su igrači uticali na njegov razvoj, Draško Brguljan je odgovorio, uz izvinjenje ako je nekog preskočio.

– Od samih početaka sam imao privilegiju da igram sa Vasom Subotićem, Zoranom Nikčevićem, Nenom Vukanićem, Rankom Perovićem. To su bili veliki igrači, reprezentativci one velike Jugoslavije i imali su jak uticaj na moje prve korake, shvatanje i učenje vaterpola. Kasnije sam igrao sa Nebojšom Milićem. Ne samo što je bio fantastičan igrač, već pravi primjer u ponašanju i odnosu u treningu. Imao je sve što jedan pravi sportista treba da ima i jako puno sam naučio od njega sa te strane kako se postaje kapiten i vođa ekipe, tako da mi je on jedan od onih omiljenih saigrača.

Prodefilovalo je mnogo kvalitetnih stranaca kroz Primorac krajem prve decenije 21. vijeka.

– Naravno, tu su neizbježni Mađari, trostruki olimpijski šampioni. Šta treba da se priča o Kišu, takođe i o vrhunskom centru Štajnmecu.

Ko je najbolji igrač iz tvoje ere sa kojim si igrao?

– Prodefilovalo je stvarno fantastičnih igrača kroz reprezentaciju i klubove, ali dva najbolja su sigurno Aleksandar Ivović i Andrija Prlainović. Leka je već godinama među najboljim vaterpolistima svijeta, sa Andrijom sam igrao malo više od pola sezone. Nažalost, sezona u OSC-u se nije završila. Prlainovića cijenim i mislim da je generalno jedan od najdominanantnijih igrača u istoriji vaterpola na zgodnoj strani.

Obojica pokrivaju lijevu stranu, ima li ko sa desne?

– Imao sam odličnu sezonu u Vašašu sa jednim od najvećih hrvatskih igrača u istoriji, Mihom Boškovićem. Osvojili smo prvenstvo Mađarske, igrali fajnal-for Evro lige. Bilo je lijepo igrati sa Vladimirom Gojkovićem. Čovjek je već kao igrač znao sve o vaterpolu, tako da je moje bilo samo da radim šta mi kaže.

Brguljan je sada kapiten reprezentacije Crne Gore i produžena ruka selektora Vlada Gojkovića u bazenu. Najbolja novogodišnja sportska želja za obojicu je sigurno da u Tokiju donesu prvu olimpijsku medalju za crnogorski vaterpolo.

Nikola Jovanović

Vezanih očiju sa Paskovićem
Ljubitelji vaterpola u Crnoj Gori se sa sjetom sjećaju tandema Brguljan–Pasković.

– Uvijek smo odlično funkcionisali, mogli smo zatvorenih očiju da damo jedan drugom loptu. Sve je to sezalo praktično iz djetinjstva, jer smo sa 14 godina počeli da igramo zajedno. Odrasli smo zajedno u bazenu. Kasnije nas je to pratilo preko Primorca, reprezentacije, praktično do kraja karijera.

Brguljan se super slagao i sa Sašom Radovićem.

– Jedan od najdražih igrača sa nezgodne strane. Sličnog smo karaktera, ali nismo isti. On je bolji šuter, ja brži i okretniji. Maksimalno smo se dopunjavali. Generalno volim da igram sa takvim igračima, koji u svakoj utakmici daju sve od sebe i ne boje se nikoga. Ranije je to bio Jokić, sada Čučković, Drašković, Petković i u klubu Ranđelović.

Budimpešta i Vašaš
Brguljan je već 10 godina stanovnik Budimpešte.
– Divan grad, izuzetno lijepo mjesto za život, sa svim sadržajima privlačnim domaćem stanovništvu i turistima. Sada je sve stalo, na snazi su mjere, karantini, ograničenja kretanja. Nadam se da će se uskoro cijeli svijet vratiti u život na kakav smo navikli.
Mađarska je zemlja vaterpola, o uslovima za trening se ne razmišlja. Tako je i u Vašašu, gdje se Brguljan vratio nakon šest godina u OSC-u.
– Poslije nekoliko skromnih godina, ova sezona je prelazna za Vašaš. Napravila se dobra priča, koja će u budućnosti biti još bolja. Bronza u Kupu je bila prva medalja za klub poslije skoro 10 godina. Dva puta smo zbog korone igrali bez šest igrača i izgubili bodove koje nismo smjeli, ali se nadamo da ćemo biti među prve četiri ekipe i izboriti plej-of.

Komentari

Komentari se objavljuju sa zadrškom.

Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.

Prijavite neprikladan komentar našem MODERATORU.

Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem Ombudsmanu.

Uslovi korišćenja

Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama. Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.

MARKETING