Porudzbenica
|
Riječ
Dana |
Đorđe Blažić, profesor:
– Nedopustivo je da DIK ne radi ono što je njena dužnost.
|
| Vic
Dana :) |
Muž i že -na se bučno raspravljaju u pozorištu za vrijeme jedne predstave. Nakon petnaestak minu-ta, čovjek koji je sjedio iza njih izgu-bi strpljenje i obrati im se:• Izvinite, ali ništa ne čujem!A muž će:• I ne treba da čujete, to se tiče samo nas dvoje!Žena natjerala muža da radi po kući. I tako, ... muž stoji u kupatilu i pokušava da u mašini za veš opere svoju majicu. Posle dva minuta razmišljanja, pita ženu:• Koji program na mašini treba da uklju-čim?• Zavisi, - odgovori mu žena - Vidi šta piše na majici?• Manchester United - odgovori muž.
|
|
|
|
|
Sport
VELIMIR GAŠIĆ, RADIO JE SA LEGENDAMA ALEKSANDROM NIKOLIĆEM, ŽELJKOM OBRADOVIĆEM, DUŠKOM VUJOŠEVIĆEM
Velimir Gašić
Magična riječ – košarka
Sećam se kakva je bila jugoslovenska liga, najjača u Evropi. - kaže stručnjak koji je bio svjedok rađanja najvećih košarkaških zvijezda ovih prostora
U Nikšić je stigao prije nešto manje od pola godine, sa jasnom vizijom čovjeka koji umije da vidi dalje, da sagleda šire i napravi bolje. Velimir Gašić. Preko 30 godina požrtvovanja za košarku, bezbroj stresnih situacija nisu uspjeli ni da ugase ni da smanje njegovu želju za stalnim napretkom.
Nisam se umorio, niti izgubio ambicije, jer jednostavno to, bar po meni u ovom poslu nemoguće. Kao što kada sednete na neko drugo radno mjesto, želite da radite najbolje, tako je i sa trenerskim poslom.
U novinarskom kodeksu ponašanja stoji da je sagovornik svetinja i da ga ne treba prisiljavati na nešto o čemu ne želi da priča. A pričati o nenadmašnim režiserima košarkaških vrhunskih hitova Aleksandu Nikoliću, Željku Obradoviću, Dušku Vujoševiću sa kojima je Gašić radio, je i privilegija.
Da, imao sam priliku da učim od istinskih majstora, da sazrijevam uz vrhunske ljude, majstore svog zanata. Imao sam u trenerskom pozivu dobru startnu poziciju. Moja najveća privilegija je to što sam imao priliku da trenerski odrastam uz profesora Nikolića. On je u velikom mjeri odredio i moj trenerski put, razmišljanja oko ove igre, što se zove košarkom, odnosno životom. U Partizan sam došao na poziv Kićanovića i Rebe Ćorkovića, koji su mi zaista mnogo pomogli. Dolazeći u Beograd, kao mladić, imao sam ljude koji su umjeli i znali da me sačuvaju. Prvo, sam radio sa mlađim kategorijama Partizana. Profesor Nikolić dolazi kao savjetnik 1991. i predložio je da budem pomoćnik Željka Obradovića. Nikada nisam skupio hrabrosti da ga pitam zašto se odlučio baš za mene. Ja noćima nisam mogao da spavam, nakon saznanja da ću raditi sa takvim majstorom svog zanata. Radeći sa profesorom, shvatio sam da je praktično ništa ne znam. Zahvaljujući njemu spoznao sam ono što je krucijalno, od čovjeka koji je bio dvadesetak godina ispred svog vremen
Suština obično satne u jednoj riječi. Ali jednostavno ne postoji ta metafora i taj epitet koji bi dostojno opisali Partizanov put do krova Evrope u sezoni 1991/1992. Jednostavno nema dovoljnih epitete, biranih riječi. Ali, svaka priča ima i svog aktera.
To je zaista put koji, ubjeđen sam, niko više neće ponoviti. Bilo je pitanje, da li će Partizan uopšte tada igrati i Ligu šampiona.Čak je i profesor Nikolić bio protiv toga, bojazao se da nećemo zabilježiti nijednu pobjedu. Tada su ključnu ulogu odigrali predsjednik Radojica Nikčević i Dragan Kićanović, koji su rekli idemo u Ligu šampiona. Uz to, oko nas rat, sankcije, raspad države. Domaćini smo bili u španskom gradiću Fulenbradi. Dočekani smo kao najrođeniji, na utakmicama smo imali podršku kao da igramo u Beogradu. Čak su i navijali, kada smo za rivale imali španske ekipe. Sve to očvrsnulo je karakter mlade ekipe, sav taj ogroman i naporan rad, dobra logistika, krunisani su na nevjerovantan način. Nevjerovatno je i to da je Liga šampiona osvojena sa mladom ekipom, bez ijednog stranca. Od trinaeset titula Lige šampiona u tom periodu, sedam je stiglo u jugoslovenske klubove. Niz je počela Bosna, nastavila Cibona sa dvije, Jugoplastika sa tri i zaključio ga Partizan u toj nezaboravnoj instanbulskoj noći. I ne samo Partizan, nego svi klubovi su do trofeja stizali bez stranaca. Zaista magičan podatak.
Gašić nije samo dobar trener, već i izuzetno zanimljiv, elokventan čovjek sa kojim se o košarci može razgovarati satima. Njegove ideje su originalne, razmišljanja logična. Bio je i svjedok prvih trenerskih koraka, najtrofejnijieg evropskog stručnjaka Željka Obradovića.
On je već kao igrač u velikoj mjeri pokazao ogromno interesovanje za trenerski posao. Imao je priliku da kao igrač sarađuje sa vrhunskim stručnjanima i on se i tada spremao za trenerski posao. I za njega je od ključnog značaja bilo to što je trenerski put počeo uz savjete profesora Nikolića. Ispod profinog šinjela izraslo je nekoliko vrhunskih trenera. Željko je inteligentan, radan i nimalo nije slučajno što je postao najtrofejniji evropski stručnjak. On spada u grupu trenera, koji je zaista zaslužio sve što mu se desilo.
Trener ne može biti svako. U jednoj ličnosti mora se spojiti više kvaliteta da bi se došlo do rezultata. Generalno gledano, od deset ekipa u sedam slučajeva trener ne uspjeva da izvuče maksimum iz potencijala kojim raspolaže. U dva slučaja je „tu negdje“, a samo u jednom ekipa napreduje, igrači uče i pokazuju individualna poboljšanja. Sve ovo ostvareno je i tokom drugog Gašićevog boravka u Partizanu, kada je asistirao Dušku Vujoševiću.
Ja sam te 2012. imao zanimljivu ponudu iz inostranstva. Tada stiže i ponuda Predraga Danilovića i Duška Vujošević i pritisak da budem dio i te Partizanove priče. Po prvi put sam tada i direktno sarađivao sa Vujoševićem. Bilo je indirektnih veza, jer je Partizan, odnosno Duško, uzimao igrače iz klubova u kojima sam ja radio. Kapitalne stvari su urađene već prilikom selekcije, dovedeni su igrači ogromnog talenta. Bespoštednim radom, došli smo u situaciju da već te prve godine i u rezultatskom i u stvaralačkom, koji je ipak bio osnova našeg rada, napravimo nešto zaista opipljivo. Partizan je avangarda bio godinama. Dule je napravio sistem, gdje se tačno sve znalo do najsitinijeg detalja. To je bila zaista nevjerovatna produkacija igrača, veliki broj njih u završio je u NBA, u evropskim velikanima.
Postoje one trenerske odluke, koje ne trpe višak premišljanja, a nisu podložne jednostavnom automatizmu dejstva po konvencionalnim pravilima. Valja, naime, biti nedvosmisleno stvaralački moćan u ključnim trenucima. Za njegov dolazak u Sutjesku najzaslužniji je Đorđije Goranović.
Nikšić ima veliku, značajnu košarkašku istoriju, koja se ne može obrisati. Praktično svake sezone krećeš iz početka, jer ako nije u pitanju novi klub, onda je nova ekipa. Sutjeska je bila ne mali izazov za mene, a sa druge strane trener ne smije da bira posao i klub, već da radi i dokazuje se. Dolazak u Nikšić se zista pokazuje kao više nego ispravan korak. Vrijeme rada i vrijeme rezultat se često i ne poklope. I onda se naravno pitaš kojom stazom, a hteo bi da si stvaralac, ali ipak rezultat određuje tvoju sudbinu. Ponekad nije loše da se vratiš na prošlost, međutim stalno tražiš novi cilj, novi izazavov. Namam se da ću dati maksimalan doprinos razvoju ovog kolektiva, a o mom radu neka sude drugi. – ističe strateg Nikšićana.
Veliki Sutjeskin dobitak je što je tokom ove sezone aktuelna i priča o ulasku na glavnu scenu nekih darovitih momaka.
Da to je veliki dobitak. Riječ je o momcima koji vole da rade i žele da napreduju. Sve su to dobri momci, željni znanja i izvan košarkaškog terena. Ambiciozni, opredjeljeni za profesionalnost i mukotrpan rad. Mislim da idemo u pravom smjeru. Velika je odgovornost u tom prosecu. – konstatuje trener plavo-belih.
Ako niste spremni da čujete istinu, onda bolje nemojte ni pitati trenera Sutjeske. Postoji li formula ili čarobni štapić?
Čarobni štapić ne postoji, postoji samo sistem rada, odnos sa košarkašima i disciplina. Najteže je uvjeriti igrača da nešto može, predočiti mu sopstveni kvalitet i mogućnosti. Važan je, znači, voljni momenat, ali i psihološki. Ponekad dobar rad ne mora da rezultira na pravi način, ali igrači koji su jake ličnosti, to mogu da prevaziđu i ništa ih ne može pokolebati.
Kod Velimira nema tuc-muc, odgovara odmah, iz srca, i pravo u glavu. Gašić žudi za sledećim izazovima, iz utakmice u utakmicu. Na pitanje zbog čega je to tako, Velimir kaže:
Mislim da je to zbog mog porekla, vaspitanja. Postoji jedan dio čovjeka koji on nosi kroz čitav život, iz porodice, a, naravno, vremenom čovjek stekne razna iskustva. To dvije stvari vas već čine onakvim kakvim jeste.Ta energija da se nešto uradi, učinili su od mene ono što sam. Dalje, čovjek mora da odredi prioritete u onome šta radi. U mom slučaju prioriteti u poslu su vrlo jednostavni, a sastoje se u tome da uvjek imam u glavi predstavu o onome šta radim. Odmora nema, niti ga može biti. – zaključio je Velimir Gašić.
Boris Knežević
Mašinac koji to nije Interesntan je podatak da je osamdesetih godina prošlog vijeka Gašić diplomirao i na Fakultetu za sport i na Mašinskom fakultetu. Ko je tada studirao, dobro zna da je to bilo đavolski teško.
Mašinstvo sam završio u Rijeci. Dobar dio svoje mladosti proveo sam u Rijeci. To je fantastičan grad, stekao sam prijatelje za cijeli život. Roditelji su ostali da žive u Rijeci, što me dodatno još vezuje za ovaj grad. Otac je preminuo prošle godine, majka je ostala na obali mora. Moj grad je i Aleksandrovac, u kome sam se rodio. Obožavam taj dio Srbije. Baš zbog profesora Nikolića upisao sam Fakultet za sport u Beogradu. Kad je on otišao u Italiju, da bude savjetnik kod Tanjevića, ja sam se prebacio u Sarajevo, gdje sam i diplomirao na Odsjeka za košarku. Taj Odsjek tada je imao zaista vrhunske profesore. Imao sma dvije diplome, ali sebe nisam vidio u mašinstvu. Nije postojala dileme. Inficiranom košarkom od malih nogu, došao sam do kao igrač i do prvog tima Kvarnera. Imao sam odlične trenere u Kvarneru, ali znao sam da ne mogu biti vrhunski igrač. Teška povreda, kao i sazananje da sam „samo“ klupski igrač, presudno su uticale na to da se rano otisnem u trenerske vode. - ne žali Gašić što se nije bavio mašinstvomSa Slavnićem predvodio prvu reprezentaciju Srbije Ljepota košarke počiva u tome što nema dvije iste situacije, i što se nikad i ništa ne ponavlja, što je drugim riječima, neponovljivost, nepredvidivost i neizvjesnost sama njena suština. Gašić je bio član stručnog štaba prve reprezentacije Srbije na Evropskom prvenstvu 2007.
Reprezentacije, tada još zajedničke države, na nekoliko takmičenja doživela je krah. Posebno je bio bolan krah na Evropskom prvenstvu 2005. Po meni je to, po imenima, na ovim prostorima daleko najjača reprezentacija u XXI vijeku, uz to još predvođena vhunskim trenerom. Ispostavile se da je bilo toliko problema van parketa, da možda nije moglo biti drukčije i završiti. U KS Srbije odlučili su da naprave rez. Košarkaška legenda Moka Slavnić prihvatio se selektorskog posla, mene tada pozvao. I Moka pravi rez, značajno podmlađuje i vraća kult reprezentacije. Kasnije je potvrđeno da je to bio veliki, pravi korak. Bio je to zaista hrabar potez Slavnića, radili smo zaista dobro. Nekoliko njih su kasnije bili oslonci reprezentacije koja se vraćala sa medaljama. kao Teodosić, Marković, Veličković. Ta repreznetacija nije uspjela da prođe prvi krug.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
Uslovi korišćenja
Svako neovlašćeno korišćenje sadržaja štampanog i on-line izdanja Dana kažnjivo je i vlasnik prava shodno Zakonu o autorskim i srodnim pravima ima pravo na zaštitu od istog, kao i na naknadu štete prouzrokovane takvim radnjama.
Zabranjeno je svako objavljivanje, modifikovanje, kopiranje, štampanje, reprodukovanje, distribuiranje ili na drugi način javno prikazivanje podataka, tekstova, fotografija i informacija iz naših izdanja, bez pisane saglasnosti Jumedia Mont doo.
MARKETING
loading...
|
Karikatura DAN-a
Pogledaj sve karikature >>>
|
