Piše: Krsto Pejović


Vanredni kongres SSCG održan decembra 2014. godine, predstavlja specifičan događaj u tranziciji i restrukturiranju Saveza sindikata Crne Gore. Taj događaj proizvod je zajedničkog stava postavljenog aranžmanom apsolutne većine granskih sindikata i određenog broja sindikalnih povjereništava SSCG, za rad prevazilaženja složenog procesa rada i buduće transformacije, ove značajne društvene asocijacije. Evropski standardi i značenja, već su nametnuli određeni obim lustracije koja će uobličiti strukturu i proces sindikalne politike, koja će se uklopiti u stalno promjenljivi koncept rada. Inače, formulisana strategija razvoja strukture demokratskog sindikalnog procesa u SSCG, uveliko će zavisiti od praktične promjene rada na „terenu“ uz neizostavno djelovanje granskih sindikata, koji neće zapostaviti u svom djelovanju Opštinska sindikalna povjereništava.
U procesu tranzicije, SSCG nema prečice, ali ni odlaganja, pa stoga novoizabrani organi Saveza već jasno potenciraju odgovornost i najbolja iskustva evropskih modela. Tome, ton i notu, moraju davati načini kreativnog razmišljanja, čime se jača socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje. To nameće sam izazov vremena, i to nije stvar tehničkog pitanja, već to zahtijeva novi obrazac granskih sindikata i buduća sindikalna lokalna organizovanost. Nova sindikalna organizovanost će otkloniti određene „barijere“, i time stvoriti nova rješenja za sindikat 21. vijeka. Ukoliko i ako se shvati, da ključni faktor daljeg napretka jesu dignitet i kompetencije, tranzicija neće izostati, niti nestati. Organi Saveza već su svjesni, da efikasno vođenje sindikata zavisi upravo od pokrenutih pitanja i motivisanja, da se stvori prilika za potrebu i upotrebu postojećih ljudskih sindikalnih resursa, i to po horizontalnoj i vertikalnoj organizovanosti. Na toj i takvoj sindikalnoj ravni novoizabrani organi će se izboriti sa organizacionim i drugim problemima. Novi organi su svjesni, da je dugogodišnja kriza nametnula neodložni model promjena, model mogućnosti upravljanja krizom, i tu su se već „našli“ određeni kadrovi, kako na nivou granskih sindikata, Centrale, tako i na nivou opštinskih povjereništava. Ti organi su već potvrdili, da su kadri da u novom organizacionom „ruhu“ iznesu neophodne promjene. Svjesni su da kompetencije i prodornost moraju biti stubovi nosači sindikalnih reformi, koje će centralu Saveza upriličiti za 21. vijek. Eventualna kritička kopiranja sistema drugih sindikata dovela bi i dala reforme samo na papiru, bez sadržaja i kvaliteta. Socijalni dijalog bi bio limitiran. Kolektivno pregovaranje bilo bi tipizirani stereotipni obrazac. Toga su novoizabrani organi svjesni, da ne smiju odstupiti od neophodne izgradnje neodložne i neizostavne moguće tranzicije SSCG. Uz uzimanje u obzir nacionalnog zakonodavstva harmonizovanog sa tekovinama Evropske unije i poimanja, da kompetentnost mora biti u suštinskim oblastima sindikalnog rada, sa neophodnim ekspertima za socijalnu ekonomiju i organizacionu politiku, nema mjesta sumnji da se može stići do cilja. Početni programi su već dali smjernice za modernu sindikalnu organizaciju, koja je brana da sindikat ne postane socijalno udruženje, odnosno centar za socijalno zbrinjavanje. Krovni Savez je shvatio, da je Centrala vezivni elemenat koji će uz pomoć stručnih i kompetentnih ljudi koordinirati i kreirati organizovanost na svim nivoima. Na takav način, Savez Sindikata će biti usred centra društva. Prodornost, motivisanost članstva, transparentnost i efikasnost kao preduslov sindikalnoj demokratiji, daće najveću pozitivnu karakteristiku u članstvu i u društvu. Toga je svjesna ukupna sindikalna populacija. I to je najvažnije. Stoga i zaključak da cilj više nije problem kako se krenuti sa starta. Krenulo se i izašlo iz slijepe ulice. Pojas za spasavanje prihvaćen je danom održavanja Vanrednog kongresa. Prihvaćeno je konačno i naravoučenje, da su bankarski krediti samo cijena da bi se kupilo malo vremena, i ništa više. Sve drugo je bježanje od stvarnosti. Zato, recimo da ne smije izostati ni sindikalni patriotizam kao neophodna podrška organima SSCG. Iz kvadrature kruga finansijskog beznađa se mora izaći, jer to ne smije biti metafora. Koordinate su već određene. Pravci su usmjereni. Odstupnice nema, jer puta ima. Sistem rada zatvorenih sudova je u istini prošlo vrijeme za SSCG.Vrijeme sindikalnog vala je prošlo. Strategija sindikalnog djelovanja u SSCG je prisutna i već je ostvarena.
(Autor je predsjednik Sindikata finansijskih organizacija CG)