Piše: Stefan Đukić


Ova pitanja pokazuju da su istraživanja kojima rukovodi IPSOS, osim već dokazane netačnosti (pokazala afera „Depeša“), stavljeni isključivo u svrhu kampanje pokušavajući da svojim pitanjima zbune i preoblikuju javno mnjenje, da emotivnim ucjenama i uvođenjem lažnih neimenovanih autoriteta navedu neopredjeljene ili zbune pobornike neutralnosti da pređu u NATO „tabor“ te da daju jednu potpuno iskrivljenu sliku javnog mnjenja
Iako je dugo postojala sumnja da IPSOS, odnosno Vlada Crne Gore kao nalogodavac istraživanja, „frizira“ rezultate, ovo curenje informacija pokazuje da je to više nego tačno. Ne samo da, kao što je pokazala afera „Depeša“, se namjerno umanjuje broj protivnika NATO integracija (i skriva broj pristalica referenduma) već se i do broja pristalica očito dolazi pitanjima koja navode neopredjeljene da daju pozitivan odgovor. Sada, nakon obnarodovanja upitnika koji sugestivno postavlja pitanja vezana za NATO integracije, moramo se zapitati da li IPSOS zapravo vodi kampanju za potrebe vladinog komunikacionog tima? Analiza nekih od pitanja će nam dati bolju sliku o tome.
Prvo upadaju u oči pitanja koja uvode nedefinisan autoritet kroz frazu „neki ljudi smatraju“ kao u pitanju „Neki ljudi smatraju da je NATO najbolji garant stabilnosti i bezbjednosti svojim državama članicama. U kojoj mjeri se slažete sa njima“? Taj neimenovani autoritet daje veću vjerovatnoću da će ispitanik biti sklon da se složi sa postavljenim pitanjem zbog urođene ljudske sklonosti da se nalazi na istoj strani sa autoritetom i samim tim povećava broj potencijalnih afirmativnih odgovora, jer želimo da se slažemo sa “nekim ljudima”.
Dalje, u pitanjima su navedeni neprovjereni vrednosni sudovi o prirodi NATO alijanse, kakve inače viđamo u samoj kampanji, pa se navodi da „neki ljudi kažu“ (opet neki ljudi), da bi ulazak u NATO savez predstavljao dokaz da su građani Crne Gore svojim zalaganjem i radom uspjeli da dovedu do kluba odabranih...“; te inputiraju jedan prirodan osjećaj ispitaniku – da želi da bude u klubu odabranih, iako su van tog kluba neke od najbogatijih, najrazvijenijih i najdemokratičnijih zemalja svijeta dok su pak u njima neke od najkorumpiranijih i najneslobodnijih država svijeta. Radi se u suštini o jednoj emotivnoj ucjeni zato što davanje negativnog odgovora može biti protumačeno kao da ispitanik ne želi da naša zemlja bude u klubu odabranih.
Tu su i pitanja koja pokušavaju da dovedu ispitanika pred svršen čin – da li će nezavisno od njegovog mišljenja Crna Gora na kraju postati članica NATO, što predstavlja vođenje kampanje kroz ovo ispitivanje i zapravo ispituje da li su građani “pacifikovani”, da li vjeruju da je politička elita do te mjere odrođena da će odlučiti po svom nahođenju, ne konsultujući one čije mandate nosi, građane. Primjera vođenja kampanje ima još. Najdrastičniji je onaj koji uvodi u cijelu priču događaje iz 1918. Nakon što „zaprijeti“ ispitaniku mogućnošću gubitka nezavisnosti, koju jedan značajan dio populacije smatra najvažnijim političkim pitanjem, predstavlja NATO kao garant obezbjeđenja „godina mira i stabilnosti“. Uz to, potpuno ignoriše činjenicu da je 1918. Crna Gora bila u savezu i sa Francuskom i sa V.Britanijom i sa SAD, koje su podržale stvaranje kraljevine SHS. Tako da se ovdje radi o čistoj emotivnoj ucjeni baziranoj na nepotpunim informacijama, gdje se kao izbavitelj iz nečega što dobar dio nacije smatra mračnom prošlošću, nudi vojni savez kao navodni garant da se to neće desiti. Ovakvo manipulisanje favorizuje to da se jedan dio neopredjeljenih bez razloga opredijeli za NATO u okviru ankete.
Pominje se takođe netačna floskula da bi ulazak Crne Gore u NATO ubrzao ulazak u Evropsku Uniju i postavlja pitanje da li bi u tom slučaju ispitanik podržao ulazak. Taj uslov ne postoji, niti su sve članica NATO u EU, niti su sve članice EU u NATO. Štaviše iz poslednjeg izvještaja o Crnoj Gori u Evropskom Parlamentu je upravo izostavljena rečenica koja pozdravlja poziv za članstvo u NATO. Tu je i pitanje u kojem „mnogi ljudi smatraju“ da bi odbijanjem ulaska u NATO zatvorili vrata EU i njihovoj zajedničkoj bezbjednosti. Ovo takođe predstavlja manipulaciju obzirom da takozvana „irska klauzula“ Lisabonskog sporazuma (koji je glavni akt Evropske Unije) upravo garantuje vojnu neutralnost svim članicama EU koje to požele.
Kada se pak pominje nešto što negativno vezujemo za NATO, opet se uključuje fraza „neki ljudi smatraju“ ali odmah za njom ide i suprotna formulacija gdje „drugi smatraju“ nešto drugo. Tako kada se pominje bombardovanje odmah imamo drugu rečenicu koja govori da ostavimo prošlost po strani (osim ako se radi o 1918. naravno), a kada se navodi da se ulaskom u vojni savez gubi dio suvereniteta i integriteta se takođe uvode „drugi ljudi“ koji smatraju da NATO afirmiše suverenitet i integritet Crne Gore. Indikativno je da kada je prva rečenica afirmativna povodom NATO integracija, onda se ne navode ti „drugi ljudi“ koji misle nešto suprotno.
Tu su i neprovjerene i netačne činjenice o smanjenju nezaposlenosti pri ulasku u NATO sa pitanjem da li bi u tom slučaju podržali ulazak, priča o „boljem životu“, kao i lažna dihotomija EU-Rusija, obzirom da oni itekako međusobno sarađuju i da nisu neki zamišljeni neprijatelji (i to uprkos sankcijama), kako to IPSOS želi da njegovi ispitanici pomisle.
U suštini, sva ova pitanja pokazuju da su istraživanja kojima rukovodi IPSOS, osim već dokazane netačnosti (pokazala afera „Depeša“), stavljeni isključivo u svrhu kampanje pokušavajući da svojim pitanjima zbune i preoblikuju javno mnjenje, da emotivnim ucjenama i uvođenjem lažnih neimenovanih autoriteta navedu neopredjeljene ili zbune pobornike neutralnosti da pređu u NATO „tabor“ te da daju jednu potpuno iskrivljenu sliku javnog mnenja. Zato moramo odbaciti rezultate njihovog istraživanja i ona ne mogu biti apsolutno nikakvo mjerilo stavova građana prema ovom pitanju. Štaviše, preporuka za medije je da podatke agencije IPSOS ne nazivaju istraživanjem, već lobiranjem ili pro-NATO kampanjom.
(Autor je član UO Pokreta
za neutralnost)