Autor: Dragan Bursać

Dokoni građanin Mustafa Cerić, poznatiji kao nekadašnji prvi čovjek Islamske zajednice u BIH, jako se dosađuje ovih dana. Prvenstvo Evrope loše, nikakvo, što bi rekao za heroin jedan njegov kolega abrahamski, omorina osvojila, mjesec Ramazan se vuče. Jednom riječju, pusta dosada.
A, svi znamo šta, djeco? Znamo da je dosada đavolje igralište. Dokonom umu svašta padne na pamet. Gledao je tako naš predobri exreis malo fudbalsko prvenstvo, malo reprize serije “Lud, zbunjen, normalan”, pa se dosjetio.
Što on ne bi, Alaha ti, smislio kakvu riječ. Novu, a opet staru. Dovoljno dobru da se uklopi u svaku ukrštenicu, a dovoljno zajebanu da je i ne mož’ svako čeljade izgovoriti.
I tako se dosjeti naš veseli efendija u zoru Bajrama da ga prekrsti. Pardon, prepolumjeseci. Izmisli Cerić riječ, koja će Bajram poslati u prošlost ili barem u njenu semantičku prapostojbinu Persiju.
I bi HIŽASLAV!
Kako? Kako? Da, svi ste čuli! U par sati riječ hižaslav je obišla virtuelnu i odistinsku bosansku nastambu, pretvorila se u viralnu zajebanciju i postala opšte mjesto, nad kojim će se narod uz bajramske i postbajramske derneke sprdati narednih desetak dana.
Eno je već i Selma Bajrami leži na nekoj plaži prepoluzviježđena u Selmu Hižaslavi.
I raja se sve silno sprda sa Cerićem, nesvjesna kako čovjek ekspresnom stjupidnošću pravi sebi još ekspresniju popularnost.
Vidite, u današnje vrijeme nije važno dal’ ste genije ili budala, dal’ ste učenjak ili prostak, dal’ vam je babo ostavio lanac pumpi ili kreditni lanac oko vrata... Sve je to, velim, nevažno, ako se o vama bruji na mrežama, po portalima, u aščinicama i kladionicama.
A, tu je građanin Mustafa Cerić ubitačno dobar. Strateški i marketinški fantastičan. Ispucati ovakvu budalaštinu uoči Bajrama, sa naslijeđem bivšeg reisa, upravo je genijalan potez.
Jer, velim, nije važna razmjera ljudske gluposti, nego broj klikova, lajkova i šerova. I svi zajedno smo u službi Mustafinog PR-inga. I mediji i pametnjakovići koji se sprdaju i raja koja blene u Cerića kao tele u šarena vrata i moja malenkost.
Hižaslav se tako, bukvalno preko noći, poput rijetkog i fatalnog virusa zavukao u svaki mozak bosanski. A, evo šta za “hižaslava” kaže novopečeni lingvista, bivši reis i rastjerivač dosade u predbajramskoj atmosferi, Mustafa Cerić:
“Na starobosanskom “hiža” znači “kuća”, a “slav” je skraćenica od glagola “slaviti” ili “proslavljati”. Najveća čežnja svakog Bošnjaka je da se vrati svojoj hiži, da se vrati svome domu, da se vrati svome bosanskom korijenu, da se vrati svojoj radosti i sreći, da se vrati svojim oduzetim pravima na zemlju i državu.”
Pazite sad. Nisam bez neke spomenuo seriju “Lud, zbunjen, normalan”. Jer, uporniji u mazohizmu gledaoci, sjetiće se kako je Izet Fazlinović po istoj matrici mijenjao nazive mjeseci u godini. Slično se sličnim objašnjava, pa još ako je razumljivo i istorijski povezano, eto veselja.
Da podsjetimo, imena mjeseci po Izetu Fazlinoviću glase: januar – kokuznik; februar-manjak; mart-žumanjak; april– zelenik; maj – broznik; jun– žegava; jul-žerava; avgust – zvizdanj; septembar-žrvanj; oktobar-cener; novembar-smrzanj; decembar-ledarnik.
I što bi Izet Fatlinović bio luđi, popularniji i poštovaniji od mene pomislio je Mustava exreis Cerić i opalio- Neka bude HIŽASLAV!
Posve briljantno, samo, nije jasno zašto je exfendija stao kod hižaslava. Mogao je prevesti i “šerif mubarek olsun” sa “neka bude čestit i blagosloven”.
“Neka vam je čestit i blagosloven Hižaslav, koji je ove godine pao između žegave i žerave”, glasila bi puna novogovorna čestitka.
Dabome da ovdje nema mjesta nekoj ozbiljnoj analizi, kategorije- Šta se dešava kada uvodimo preko noći novogovor? Dovoljno je primijetiti da su u Hrvatskoj sa tim nesrećnim eksperimentom prošli kao bosi po trnju.
No, tako vam je to kad je velika vlažnost, a fudbal loš, nikakav.
Ex reisu u svakom slučaju, srećan Hižaslav.
Da ga nije, trebalo bi ga izmisliti. Mustafu Cerića, ne “hižaslav”.
I dok dokon pop jariće krsti, dokon hodža Bajram prepoluzvijezdi.
www.buka.net