-Piše: Milan Mišić
Globalna medijska industrija i njeni konzumenti se u poslednjih dvadesetak dana naslađuju temom koja je van standardnog menija političkih kriza, ratova, secesija, terorističkih napada i Trampovih gafova, mada se ipak događa u svijetu moćnika.
Zaplet o kome je riječ je holivudski, u doslovnom smislu te riječi. U glavnoj ulozi je Harvi Vajnštajn, jedan od najpoznatijih i najuticajnijih producenata američke ”industrije snova” i središta ”meke moći” najveće sile. Na njega se, posle grudve sadržane u optužbi samo jedne žene, sručila lavina priznanja još oko 40 više ili manje poznatih glumica koje su iznijele da ih je, u nekoj fazi njihovih karijera, seksualno uznemiravao, napadao, a u nekoliko slučajeva i silovao.
Aferu koja se raspliće tako što je Vajnštajn (65) izbačen iz Američke filmske akademije (to je onaj esnaf filmskih profesionalaca koji dodjeljuje Oskare), a u Njujorku i Londonu su započele krivične istrage – prati moralno zgražavanje, koje je, kao i uvejek licemjerno, prije svega zato što je njegovo nasilničko ponašanje bilo javna tajna, i što je to nešto što je prije pravilo nego izuzetak, ne samo u Holivudu.
Vajnštajn svakako nije prvi moćnik optužen za napastvovanje žena i svakako neće biti poslednji: primjerima sličnim njegovim ispunjena je i novija i poznija istorija. U Americi, društvo mu u tom pogledu pravi i njen sadašnji predsjednik, Donald Tramp, koga na putu do izborne pobjede nije zaustavila ni snimljena izjava kako, zato što je zvijezda, sa ženama može da radi sve što poželi, pa i da ih ”hvata za p…”.
,,Afera Vajnštajn’’ je zatim podsjetila na Bila Klintona i njegov skandal sa stažistkinjom u Bijeloj kući Monikom Levinski, koja ga je 1999. umalo koštala položaja: postupak opoziva je bio pokrenut, ali nije dovršen, da bi onda pažnju javnosti sa svojih nepodopština skrenuo pokretanjem NATO mašinerije protiv Srbije.
Klintonu to inače nije bilo prvi put: Poli Džons, službenici države Arkanzas gdje je bio guverner, isplatio je 850.000 dolara u vansudskom poravnanju zbog njenih optužbi da ju je seksualno uznemiravao. Bivši predsjednik (i njegova supruga, neuspjeli predsjednički kandidat) imaju i druge veze sa Vajnštajnom: on je bio darežljivi donator Fondacije Klintonovih, a holivudska afera je bila povod da se iskopa podatak da je holivudski mogul svojevremeno platio pravne troškove predsjedniku u sporu sa zauvijek osramoćenom mladom ženom.
Danas već klasična dijagnoza Henri Kisindžera da je ”moć najveći afrodizijak” potvrđena je na mnogo primjera političara: u najsvježijem pamćenju su podvizi te vrste bivšeg italijanskog premijera Silvija Berluskonija i francuskog političara Dominik Stros Kana, čija je karijera (uključujući i realnu mogućnost da se domogne Jelisejske palate) okončana posle skandala sa sobaricom jednog njujorškog hotela.
U Americi, ,,afera Vajnštajn’’ je došla posle sličnih u kojima su akteri bili dva ključna čovjeka medijske imperije globalnog tajkuna Ruperta Mardoka: glavna zvijezda njegove Foks televizije (najgledanije u SAD), voditelj Bil Orejli kao i njen direktor Rodžer Ejls bili su prinuđeni da odstupe posle optužbi mnogih novinarki da je ovaj dvojac svoje položaje koristio za iznuđivanje seksualnih odnosa.
Harvi Vajnštajn ne poriče da je bio intiman sa glumicama koje ga optužuju, ali tvrdi da je sve što se među njima događalo bilo uz obostrani pristanak. Priznaje doduše da im se ”opisi tih situacija razlikuju” , pa je javnosti (i eventualno sudu) prepušteno da zaključuju da li su njegovi dočeci glumica (uglavnom početnica) u hotelskim sobama, kada je na sebi od odjeće imao samo otvoreni bade mantil, a često ne više od oskudnog peškira, bili način da se razgovara o njihovim budućim ulogama.
Da je put do holivudske slave po pravilu (koje, naravno, podrazumijeva izuzetke) vodio preko kreveta moćnog producenta (ili režisera), do prije neki dan je svjedočila i umjetnička instalacija u popularnom šoping centru Los Anđelesa čije je ime ”Put u Holivud”, gdje je jedini eksponat – kauč za ”dnevni odmor” , kao simbol šta svakoj ambicioznoj mladoj ženi predstoji na stazi do (eventualne) filmske slave.
Ta instalacija je ovih dana uklonjena, s obrazloženjem da je ”postala predmet povećane pažnje i da postoji opasnost da bude oštećena”.
U analizama kako je Vajnštajn svoj položaj mogao da zloupotrebljava toliko dugo (među njegovim žrtvama su i najpoznatije zvijezde današnjice, Anđelina Džoli i Gvinet Paltrou), odgovor je da su ga štitile pare i timovi advokata koji bi se na žrtvu obrušili već posle prvih nagovještaja pobune.
Istraživanja pokazuju da je seksualnom uznemiravanju u širokom opsegu, od ”mjerkanja”, preko nepristojnih ponuda do fizičkog napastvovanja, izložena svaka druga žena, na svim meridijanima. Svog Vajnštajna imali smo i mi – Ratko Dražević, čuveni direktor Avale filma, hvalio se da je ”spavao sa dvije hiljade žena”, što je mnogima izgledalo simpatično. Na Balkanu je inače u toku borba za rodnu ravnopravnost, čiji će ishod, kao i drugdje, biti da će se mnogo toga promijeniti – da bi sve ostalo kako je i bilo.
(Autor je bivši
glavni i odgovorni
urednik ,, Politike’’)