- Piše: Radoje Andrić

Nije problem Srbije Sulejman Ugljanin, koji je priznao Kosovo, nego je problem Marko Đurić, direktor Kancelarije za KiM, koji od naroda traži priznanje Kosova! Nije teško spriječiti Pacolija da doputuje u Novi Pazar, teško je spriječiti da i Novi Pazar ne krene putem Prištine!
–Pregovori u Briselu su bili teški, ali moramo da budemo svjesni posledica eventualnog nepostizanja dogovora. Šta god da u pregovorima dobijemo, biće više od ovoga što imamo sada.
U ove dvije rečenice, Marko Đurić, direktor Kancelarije za KiM (koga predsjednik Vučić imenuje „mučenim Markom“), građanima je, obrnutim redosledom, poručio da Srbija nema ništa na Kosovu (ni vlast, ni imovinu, ni Srbe), a šta god da dobijemo – biće više od onog što nemamo i ako ne postignemo dogovor, snosićemo posledice…
Šta ste radili do sada?
Šta ste dobili u višegodišnjim pregovorima, nakon kojih ste se uvijek hvalili da ste iz njih izlazili kao pobjednici, iako ste „spavali na podu, iako nekada nijeste ni jeli ni pili, ali ste pobijedili“?
Šta to, osim po nosu, možete da dobijete, pa da bude više od ovoga što sada nemate?
Kako su se to onoliki „plusevi“ kojima ste se hvalili pretvorili u jedan veliki minus?
Minus iza kojeg sada treba da stane narod: „I to može da bude politički izbor građana, legitiman, ali da budemo svjesni posledica‘‘ – kaže Đurić. – Ako ne bi bilo dogovora, ne bi stvari ostale kakve jesu. Naredne tri, četiri, pet godina bismo sigurno vratili zemlju i region u sukobe. Ne bi bilo mira. Ne bismo mogli da osiguramo da djeca neće opet ginuti. Zato nam je ta vrsta dogovora važna. Nemojte da mislite da možemo da nastavimo sa ekonomskim oporavkom, ako ne bude rješenja… Od toga će zavisiti i odnosi sa EU i radna mjesta.“
Ili rat ili kompromis.
Ili ćemo svi onim freskopisanim vozom na Kosovo ili će Marko Đurić da siđe na Topčideru, a mi da nastavimo?
–Pregovori su bili jedni od najtežih do sada, vidite izjave i nervozu Haradinaja i Tačija, prijetnje ratom i nasiljem, ogoljeno insistiranje na punom priznanju nezavisnosti! – vapije Đurić za razumijevanjem naroda za ono što su oni odlučili, a narod treba da potvrdi.
Ako taj Marko Đurić toliko uživa i likuje zbog „nervoze“ koju izaziva u pregovorima, da li je moguće da on i postoji u pregovaračkom timu samo da bi nervirao drugu stranu?
A, šta ćemo sa nerviranjem i nervozom nas u Srbiji, koji nijesmo kosovski Albanci, a jednako se nerviramo svaki put kada se „mučeni Marko“ pojavi na TV i odrađuje svoju i plate svojih savjetnika?
Kako će mučeni Marko da ubijedi u bilo šta drugu stranu ne pregovorima, kada ni u šta na može da ubijedi ni domaću javnost?
Ili je on tu samo da zbog njega, jednog dana, kolektivno zavapimo: priznajte Kosovo, samo nemojte više Marko da nam objašnjava zašto to treba da uradimo!
Rezultat dosadašnjeg postojanja njegove kancelarije i pregovaračkog tima je „da su Albanci nervozni i gube živce“.
A mi smo smireni, ali gubimo teritoriju i ljude!
Sa Suljom znamo na čemu smo i bar ga ne plaćamo, Marka plaćamo, ali ne znamo na čemu smo, niti znamo na čemu je neko ko stoji iza tvrdnje da šta god dobijemo, biće više od onog što imamo.
Ako ne govore o teritoriji, nego o svojim glavama, onda se razumijemo, ali da bi se još bolje razumjeli, neka vlast uradi ovako:
Dogovorite predlog tog „kompromisa“.
Sa njim izađite pred Skupštinu Srbije, pa da se svaki poslanik, pojedinačno, javno izjasni pred omiljenim im kamerama da li je „za“ ili „protiv“, pa tek tada organizujte referendum da građani Srbije daju nalog javnoj izvršiteljici Ani Brnabić, predsjednici Vlade Srbije kao izvršnog organa, kažu šta da potpiše ili ne.
Manite nas više Marka Đurića koji je negdje, izgleda, pročitao da Putin još uvijek korača kao na sve spreman obavještajac, sa nepomičnom desnom rukom uz nogu, gdje je pištolj, a lijevom maše naprijed – nazad, pa i on tako…
Ako bi da oponaša Putina, treba da prestane da landara i lijevom rukom i prvo da se upozna sa najnovijim stavom ruskog poslanika Sergeja Železnjaka koji je izričito protiv potpisivanja bilo kakvog „kompromisa“ Beograda i Prištine..
Njegov stav je, tvrdi Genadij Sisojev, dopisnik ruskog ‚‘Komersanta‘‘ sa Balkana, „zvaničan stav Moskve“: „Moskva se protivi sporazumu koji se priprema u Briselu i ne samo da se protivi, nego i upozorava na moguće negativne posledice tog koraka. Moskva je ubijeđena da će nakon postignutog sporazuma biti dezavuisana rezolucija 1244 Savjeta bezbijednosti UN, da se otvara put Kosovu i Srbiji prema NATO, kao i da se povećava opasnost od dalje dezintegracije Srbije. U suštini, ključni razlog zbog kojeg Moskva namjerava da spriječi postizanje sporazuma ovakvim alarmantnim izjavama je moguće približavanje Kosova i Srbije Alijansi. Takve alarmantne izjave stavljaju predsjednika Vučića, koji vodi pregovore sa liderima Kosova, faktički u pat poziciju. Ukoliko Vučić prihvati sporazum, rizikuje pogoršanje odnosa sa Rusijom, a ukoliko ne potpiše – može da očekuje zamrzavanje odnosa sa EU. To će onda biti kraj politike sjedenja na dvije stolice.“ – zaključuje Sisojev.
Da li je mučenom Marku ovo više ili manje od onog što ima i zna?
www.iskra.co