- Piše: Borivoje Ćetković

Naš gospodar, nekadašnji veliki miljenik vašingtonske administracije i NATO- a, čija je državica – poluprotektorat svojevremeno 1999. godine proglašena za „nepotopljivi nosač aviona“, doživio je, i mi zajedno s njim, da se Donald Tramp šegači s nama. „Crna Gora je“, rekao je američki predsjednik, „mala država sa veoma snažnim ljudima. Oni su veoma snažni ljudi. Oni su veoma agresivni ljudi, možda će postati agresivniji i čestitam- u Trećem svjetskom ratu smo.“
Kontroverzni američki predsjednik, koji nije lišen šoumenskih sposobnosti, daje ishitrene izjave- često poreče što je već rekao. Januš Bugajski, američki analitičar, ocijenio je da „Tramp uživa u kontroverzi, ali je vjerovatno već zaboravio šta je rekao o Crnoj Gori‘‘, dodavši da je za nepovoljne Trampove ocjene kriv, ko bi drugi, do V. Putin- on ga je „ bombardovao dezinformacijama tokom zatvorenog samita u Helsinkiju.“ Bugajski, međutim, nije u pravu bar kada je riječ o Trampovim ocjenama o Crnoj Gori i našem suverenu. U njegovim izjavama postoji neka nit koja ih povezuje u određenu koherentnu cjelinu, stvarajući krajnje nepovoljnu sliku kako o gospodaru, tako i o nama. Ako znamo šta je Tramp govorio o našem predsjedniku u vrijeme predizborne kampanje za predsjednika SAD, njegova izjava ne treba da čudi- ocrnio ga je da gore ne može biti. A i gospodar je kriv. Zna se da je bezrezervno podržao Hilari Klinton. Morao je da podrži Hilari, jer je vraćao dugove Klintonu i njegovoj administraciji. I što je po njega najteže- imali su ga.
Kritikujući Obamu zbog prijateljstva sa našim gospodarem, Tramp je svojevremeno rekao da je Đukanović „marginalna politička figura“ i da je „duboko uključen u aktivnosti kao što je šverc i u međunarodnu mafijašku organizaciju, koja organizuje trgovinu narkotika i oružja, i koji je svoju malu zemlju po tome učinio prepoznatljivom. Šta je Obama dobio od ovog prijateljstva, vjerovatno samo mržnju naroda Crne Gore prema SAD. Zar je malo tuge i nesreće ostalo iza Klintona i Buša“?
Tramp je tada oštro kritikovao i politiku generalnog sekretara NATO-a Stoltenberga zbog uključivanja zemalja istočne Evrope u članstvo Alijanse, ali o trošku SAD. Te zemlje, po njegovom mišljenju, „nijesu ni politički, ni ekonomski dovoljno jake, te se vojni potencijali NATO-a njihovim uvlačenjem ne povećavaju, a troškovi njihovog učlanjenja povećaće rashode američkih građana“.
Američki predsjednik je pomenuo i Balkan, Srbiju i Crnu Goru i zapitao se „zašto bi Amerika instalirala vojne baze u toj maloj turističkoj zemlji, kada već ozbiljni vojni potencijali postoje u Grčkoj, Italiji, Mađarskoj, čak i na Kosovu.“
I Trampovo guranje crnogorskog premijera na prošlogodišnjem sastaku NATO-a u Briselu i zvanično komentarisanje ovog skandaloznog slučaja od strane republikanske administracije nije bilo nimalo fer prema Crnoj Gori.
Prema snimku koji je objavio Rojters sa prošlogodišnjeg samita NATO-a u Briselu, jasno se vidi kako američki predsjednik lijevom rukom snažno gura crnogorskog premijera u stranu, a potom izlazi u prvi plan i namješta odijelo. Snimak na kome se vidi da se Marković nasmiješio na ovakav Trampov gest, ubrzo se proširio po internetu. Portparol Bijele kuće rekao je da nije vidio snimak, ali da pretpostavlja da se Tramp samo našao na svom predodređenom mjestu. I AP posvećuje pažnju Trampovom guranju i konstatuje da je to „izazvalo indignaciju na Balkanu i privuklo pažnju na društvenim mrežama, iako ga je sam premijer Crne Gore ocijenio kao ‚‘bezazlen događaj‘‘. Novinar se pita i čudi Markovićevom reagovanju: umjesto da bude uvrijeđen, on je iskoristio priliku da zahvali Trampu na podršci za članstvu Crne Gore u NATO. Što Crnogorac može (mislim na sve koji žive u Crnoj Gori) to drugi ne mogu. Ćuškaju se s nama, a mi njima do neba hvala što su nas primili u družinu. Da li je premijer morao da reaguje onako kako je „reagovao“, jer je znao da mu povratka kući nema od gospodara, ili je ovo neviđeno udvorištvo bila stvar njegovog ličnog ubjeđenja- neću da nagađam. Bilo kako bilo, oni stari, pravi Crnogrci, koji su davali sve za obraz, a obraz nizašta,to ne bi otrpjeli.
Na ovogodišnjem samitu nije bilo guranja za mjesto u prvom redu. „Crnu Goru je predstavljao Milo Đukanović, bivši košarkaš, definitivno viši od Trampa“, zaključuje AP. Nije, dakle, bilo guranja, mada je Trampovo pozdravljanje sa delegacijom Crne Gore bilo uzgredno i, reklo bi se, slučajno. Prošao je pored crnogorskog ministra vanjskih poslova (nije ga valjda vidio, mada i nije nešto viđen), javio se ministru odbrane(mada ne djeluje mnogo vojnički), a zatim crnogorskog predsjednika potapšao po leđima (tapšao je i druge), što je Đukanović i uzvratio. Ako nam je to neka utjeha, treba reći da su sa Trampom još gore prošli Stoltenberg, Merkel i mnogi drugi. Ponavljajući stalno svoje geslo da je Amerika ispred svega i da njeni građani neće snositi najveće troškove održavanja NATO- a, Tramp je kategorički tražio da ostale članice alijanse povećaju izdvajanje sredstava za „odbranu“ sa dva na četiri odsto bruto društvenog proizvoda. Izdvajanja Crne Gore rastu na 160 miliona. Od koga da se branimo? Od Rusije! A branila nas je više no druge na Balkanu- od vladike Danila naovamo.