- Piše: Milutin Mićović

Bolje da nas nema, nego da nas ovako ima. Žalosno je kad nekog ima, a nema. Kao što je veliko i uzbudljivo kad nekoga nema, a ima. Nema ga, a priča se o njegovim podvizima, citiraju se njegove misli. Prepričavaju se priče kao u 1.001 noći. Mi smo stalno u 1.001 noći. I kao da nam neće svitati, čujem, kako odnekuda dodaje Baćko (Milačić).
Kako je lijepo što više nema starih Crnogoraca, a priča se o njima ne gasi. Prepričavaju i opričavaju se te priče i podvizi svaki dan i noć. Kao da ovaj ostatak naroda nema drugog posla. Kako je njima divno što ih nema, a ima ih. Malo se rastuže kad čuju ko o njima sve priča danas. Ali to je ta veza, preko Brda, preko granice ovog svijeta, pa je dobro ko god na nju upire. I traži nešto. Makar velike zablude ili – istine, s istom upornošću i nadahnućem.
Neko je rekao da je „sve u ljudima“, ali se taj ipak prevario. Malo je šta u ljudima. Ima toga dosta, naravno, ali je malo onoga što bi čovjeka ohrabrilo, ili proljepšalo. Ajde, nije da baš nema, ali je malo, koliko god ima. Malo je, zato što toga nije malo, nego je današnjim ljudima umorenijem besmislom, toga mnogo, i kad ga je imalo. „Nemoj mi o tome, i ovako oću da poludim. Dosta mi je bajki i nevidljivih svjetova. Dosta mi je uzvišenih priča i misli, izmišljenih heroja, vidiš da smo u glibu do grla? U glibu smo više nego krmad kod dobroga gazde. Nama taj glib i ne smeta više nego krmadima. Ispraćeni smo ko ničija marva u tor. U tor novocrnogorski. E da se Crna Gora može pretvoriti u tor, pun ljudske marve, to nijesam mogao ni u najcrnjem snu pomisliti. A evo, realno nam se dešava, kao u najcrnjem snu. Bije nas milicija, istjeruju nas iz kuća, gase nam krsnu svijeću, zabranjuju sopstvenu istoriju, bucaju krštenice, zalijeću se na crkve. Šaketaju nas i bubetaju po ulicama, a sve misle, hiljadu smo puta još toliko zaradili. Ne poštujemo, kažu, ovu Crnu Goru i njenoga predsjednika. Sjedimo na crnogorsku himnu. Ne poštujemo nikoga ko je u vlasti. Oni misle da mi mislimo da su na vlasti sve nesoji i izrodi. A još je gore nego tako. Sad neće da je bila Podgorička skupština, ni da su se Srbija i Crna Gora ujedinjavale u jednom smislu istorije?! Neće da je bilo ono što je bilo? Oće da je zeleno, ono što je bijelo. E, oči im pobijeljele, pa sve vidjeli crno! Misao određuje i fiziologiju, jeste li to znali? Kad čovjek misli po mislima koje su mu nazor ućerane u glavu, on odmah iskolači oči, uzme pendrek ko barjak u ruke, krene pravo, s osjećanjem da je pendrek regulator istorije i ljudske pameti: „Mislićeš onako kako ti ja kažem, tako govori onome koga stisne za vrat, batino jedna, vazda si je gladan i žedan. Sve ćemo vas pobiti, i tako vam dati neku ulogu u novocrnogorskoj istoriji. Vi nijeste za bolje. Ne bijemo vas mi, nego vas bije vaš predsjednik našim rukama. Zato mi ne štedimo batina, nego udaramo dok čujemo ikakvog damara u vama. Što ne -nije vas naša majka rodila. A žedni smo bića i ubijanja, da znate. Dali smo zakletvu predsjedniku, jer znamo koliko on voli Srbe i Ruse, koliko poštuje pravoslavlje, i kako se istjeruju te zablude iz zaluđenih Crnogoracah i Srba. Ne možemo vas se nabiti, da vam pravo kažemo. Muka nam je i od nas, a ne još od vas? Bili bi vas dan i noć, i bez ikakve plate. Tako nam se život otrovao, da ne znamo nizašto nego za batinu. Znamo mi - naš bi vas Predsjednik pretvorio u sapun, jer ste mu se na glavu popeli sa vašim srbovanjem po ulica i trgova crnogorskijeh, još hoćete i domove kulture? Đe crnogorski predsjednik da sluša srpske pjeme po Crnoj Gori dan - noć? Za vas je batina iz raja izašla. Tako nam govore i anđeli koji nam dolaze lično od predsjednika. On je zamrzio Srbe, a najviše Srbe-Crnogorce, koji direktno ometaju tok crnogorske istorije. Ne može ni Ruse zamisliti, poludi čim mu padnu na pamet, i ta priča da su upravo Rusi bili oslonac za stvaranje Crne Gore. Mi ga spasavamo od pomračenja uma, tim što vas bijemo i opopružimo gdje vas god stignemo. Svaka batina po vašim rebrima, a posebno po vašim zlim mozgovima, njemu je veliko olakšanje. Pukao bi od muke da njegovu batinu nije poslao na vas, preko nas. Njome batinamo neposlušne, i njemu neposlušni smisao istorije. Mi ne batinamo vas radi vas, nego radi smisla istorije koji je ušao u vas. Mi vama ne lomimo rebra i te neobrijane i neočešljane glavurde, nego izgonimo iz vas duh srpstva, pravoslavlja, rusofilstva. Rekao nam je naš sveti nanovo ustoličeni predsjednik, da na tome ne smijemo štedjeti batina. Jer dok je njega, biće i njih do mile volje‘‘.
(Autor je književnik)