-Piše: mr Slavica Šćekić

Ovih dana, mjeseci, ali i par godina unazad, svjedoci smo raznih optužbi, sitnih, viših, ali ne i najviših mafijaša o međusobnom učešću u vršenju krivičnih djela iz oblasti organizovanog kriminala. Optužujući se međusobno, mafijaši svjesno zabavljaju većinu građana, koji imaju svoje favorite u trci za pobjednika u ovoj sablasnoj igri đavola i uništitelja svega ljudskog, časnog i poštenog. Jedan dio građana, u koje spadam i ja, potajno se nada da će biti pokrenut postupak pred sudom protiv „najkrupnije ribe” iliti mafijaša, onog glavnog, koji drži sve konce u svojim rukama i povlači ih po sopstvenoj želji, potrebama, ali i prema raspoloženju i tako pokreće svoje pione, vojnike i postavlja ih na odgovarajuće i „zaslužene” položaje na osnovu podobnosti i poslušnosti. Mafijaški bos strašno voli da se igra sa „sitnim ribicama” pa s vremena na vrijeme pusti niz vodu poneku neposlušnu, onako u zanosu igre, reda radi, tek toliko da se osjeti „potres” male razmjere... Pritom smišljeno građanima baca prašinu u oči da oni imaju o čemu da pričaju puna dva dana, ali bez trećeg, da zaborave na ubistva, siromaštvo, pad sistema vrijednosti, poskupljenja komunalnih usluga, struje, vode, goriva, hrane i svega ostalog. Očekivanja da će biti pokrenut krivični postupak protiv „najkrupnije ribe” iz kriminalnog miljea iliti mafijaškog bosa potpuno su nerealna kada se ima u vidu činjenica da unutar institucija sistema postoje zaplašeni, ali i korumpirani pojedinci koji, svako na svoj način, štite mafiju od suočavanja sa pravdom.
Smije li mafijaščić udariti na svog vođu, bosa? Ako ne zbog čega drugog, ono bar da mu uzvrati udarac, sujete radi ili zbog „mafijaške časti‘”!? Mišljenja sam da mafijaš na mafijaša nikada neće udariti jako, žestoko i ubitačno, bez obzira na to da li se radi o „sitnoj ribici” ili o „krupnoj ribi”. Možda bi oni i udarili jedni na druge, ali, avaj, ne smiju. Nije tako lako udariti na nekadašnjeg saveznika, a sadašnjeg protivnika, jer ako udare jedni na druge udariće po sebi samima. I tako čuvaju jedni druge iako se ne vole više.
Veoma je teško, prosto nemoguće isplivati iz mulja ustajale i mutne bare u kojoj su mafijaši zajedno lovili i stekli bogatstvo enormne vrijednosti. Možda bi oni sada, poslije svega, veoma rado uklonili jedni druge i smjestili u nadublji i najmračniji dio mulja, mutne bare, da ih niko nikada ne pronađe, ali ne smiju. Ne, nije to strah zbog mulja, on im ne smeta, naprotiv, to je njihovo prirodno stanište, nego zbog velikog broja krokodila u bari, s jedne strane, a sa druge strane zbog smanjene količine hrane, odnosno priliva mafijaškog profita. Zbog svega, mafijaši će nastaviti i dalje da se valjaju u blatu i da nesmetano love u mutnom, a građani će i dalje pričati o „političkim” i drugim potresima. Ovakvih i sličnih potresa će uvijek biti, ali svi oni će se završavati u već odavno poznatom fazonu ili stilu: „Tresla se gora, rodio se miš”. Nažalost!

---