-Piše Maksim Drašković

Što izmišljate, ljudi? Nemojte dušu griješiti. Mislite li mrijeti? Nije Crna Gora privatna država. Ničija ona nije prćija. Nikome nije od oca ostala.

Pa šta, ako je malčice u ropstvu i pod okupacijom? Nije joj prvi put. Bivala je i duže, proći će to začas. Šta je trideset ljeta u odnosu na vjekove? Ovoliko bismo i gladni izdržali, a ne nijesmo. I ne vlada On Crnom Gorom, kao što mislite. Niti On, niti njegovi đavolji šegrti i bijedni jataci. A imao ih je, fala bogu, napretek – kad god mu je priprijetilo davljenje, hvatao se za njihovu balavu pjenu.

Ne vladaju Crnom Gorom ni mafijaši, narko-dileri, ubice…, niti tuđinci i bjelosvjetski panduri i lešinari, NATO moćnici i velike nečastive sile. Pa i da vladaju, On nikoga od njih nije zvao, niti je tražio, a kamoli prisiljavao, da ga neko bira. I taj tren koji je proveo na „tronu nepravo uzetom“, bio je što je morao, a ne što je htio. I sve o svome brašnjeniku, niko mu nije pare prebijene dao - iako bi neki da mu podmeću. Ne vladaju Crnom Gorom svi pomenuti i nepomenuti, niti sve ovo pomenuto i nepomenuto. Sve njih i sve to zajedno – ne dirajte.

Oni vladaju zato što ste ih vi isti rodili i ljuljali. Oni vladaju Montenegrom, jer su ga i stvorili da bi vladali. Crnom Gorom vladate Vi što ste je preporodili u Montenegro i Natonegro. Vi što ste je oteli od predaka i zarobili u tuđina. Činjenjem i nečinjenjem. Posrnućem, umjesto pregnućem, poganijom i nevjerom, umjesto ponosom i vjerom. Ne vladaju Crnom Gorom tamo Oni, što su je oteli i pokorili, nego oni što su je predali i prodali. Za šačicu dolara, a mnogi i za šačicu bijednih mrva. Oni što su punili zadnjicu, a ispraznili glavu, oni što su za kašičicu masti, ostali bez časti. Prišipetlje nesoji, izrodi i strašljivci – e, oni su zarobili Crnu Goru i vladaju njome, a ne ON.

I ne čudite se onda Njemu, što onako pečobrazno, drsko i drčno poručuje da neće dozvoliti bahatost i podrivanje Crne Gore onima što se kriju iza mantije i krsta. (Onima što pastirski brinu o svom duhovnom stadu i rođenoj kući.) On, koji upravo tri decenije podriva temelje te iste Crne Gore – prave Crne Gore, i čijom se „nekršću gore usmrđeše“. I ne čudite se raznim „cerobrcima“, „šofrošukovcima“ i mnogim drugima što po okupiranim i podaničkim televizijama i medijima bljuju srbomržnju, što nazivaju natpolovičnu Crnu Goru fukarom i izrodima, a našu svetu crkvu i mitropolita smatraju najvećim zlom i neprijateljem društva i države. Ostaje nam jedino nada u Boga i ona narodna: Radi što hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš! E pa, nek je sa srećom ovaj veliki praznik i slavni jubilej, iako trinaesti rođendan znači da je punoljetstvo daleko, a nehotično podsjeti i na onu priču o „trinaestom prasetu“.

---