- Piše: Budimir Vuković

U Crnoj Gori ima preko 80 odsto deklarisanih vjernika. Od tog broja pravih vjernika je od 2 do 5 odsto. Slavljenje slava je pomodarski hit koji nema nikakve veze s vjerom. Neznatan je broj duhovno obrazovanih čak i među takozvanim intelektualcima. Naši intelektualci sebe nazivaju profesionalcima koji peru ruke posle nemoralnih postupaka i po pravilu ne čitaju ništa posle dobijene diplome. Ni oni nijesu vrijedni analize sem što važi poštapalica da intelektualci u Crnoj Gori prave zgrade i hotele.

Za analizu su zahvalniji tzv. deklarisani vjernici koji imaju uzrečicu „Ostroga mi“ i koji na šasiji automobila imaju veliki krst, a na radiju slušaju turbo folk. Među njima su i tzv. intelektualci koje je Bolonja promovisala u akademske građane.

Kako je kod nas sve moguće (kao u špansjim serijama – koje su zaslužne za porast demencije među starijim osobama) naši deklarisani vjernici glasaju predsjednika koji je ateista. Naš originalni gemišt međunacionalnog sklada pun je sumnjivih posledica po nacionalno zdravlje, odnosno moralnih postulata. Naime, dvostruki moral, lažne veličine, ulična psihologija i prihvatanje svega stranog: mode, pravila ponašanja, trenda (muzičkog ukusa, oblačenja, ishrane...) čine od naših ljudi građane svijeta više od onih čija je kultura na višem nivou.

Naši „podmuklaći“ dvostrukog (čak i višestrukog) morala psuj vlast, ali ih glasaju. Vjeruju u Boga, ali više u ateistu ako im to donosi neku korist. Ubijeđeni ateisti koji su obrazovani (ne tako nisko kao ljudi iz vlasti) nemaju čega da se stide. Filozof je rekao da je ateista bliže Bogu nego deklarisani vjernik jer izražava sumnju. Sumnja je početak saznanja. Naš deklarisani vjernik „Ostroga mi“ je najveći borac protiv istine i iskrenosti (Ostroga mi). Pošto je podmuklaća veći broj od onih koji to nisu – iskren čovjek nema šta da traži u tom okruženju. Pošto podmuklać minimizira svoju sudbinu, nesreću u svojoj porodici, a veliča tuđu to iskren čovjek postaje „crna ovca“ koja ne može da proguta sve laži u kojima se dave i uživaju podmuklaći. Naša međuvjerska tolerancija počiva na primitivcima i deklarisanim vjernicima gdje se samo čeka varnica da laž ispliva na vidjelo i talog izađe na površinu.

Ako interes prevlada vjeru u Boga i moral (mada vjera nema dodirnih tačaka s moralom) onda je ta vjera lažna i nametnuta. O ovome (vjeri i moralu) moglo bi se polemisati na nekom naučnom skupu uzimajući u obzir faktičko stanje, pa čak i istorijat crkve kao institucije. Vladeta Jerotić je govorio da se „crkva“ može pisati i velikim C kao tijelom Boga i malim „c“ kao institucijom. Osim toga, svi sveci su živjeli u pećinama a ne u crkvama. Crkva ih je stavila pod svoj interes i jurisdikciju zaboravljajući da oni pomažu i vjernicima i nevjernicima. Hijerarhija u crkvi ne odvaja je od bilo koje druge svjetovne institucije. Zato je institucionalni ego koji čovjeka veže za vlast kako crkvenu tako i svjetovnu toliko izražen na obje strane koje reprezentuju moć. U oba slučaja duhovnost je na gubitku.

---

ISPRAVKA

Tehničkom greškom u jučerašnjem izdanju naših novina došlo je do nenamjerne greške u rubrici ,,Stav‘‘. Naime, ispod fotografije Vojislava Bulatovića, autora kolumne pod naslovom ,,Stabilizacija i destabilizacija‘‘, potpisan je Maksim Drašković, čija se fotografija i tekst nalaze na istoj novinskoj strani. Izvinjavamo se gospodi Bulatoviću i Draškoviću i čitaocima zbog ovog propusta.