-Piše: Jovo Pejović

U napadu hrvatskih nacionalista na mladog vaterpolistu Crvene Zvezde na splitskoj rivi i u spaljivanju lutke sa likom Milorada Pupovca nalazi se sav smisao vječite borbe za opstanak srpskog naroda na ovim prostorima. Nije dugo trebalo čekati da izlivi mržnje, koji već godinama tinjaju u glavama aktuelnih crnogorskih vlastodržaca prema pripadnicima srpskog naroda u Crnoj Gori, eskaliraju najnovijim izlivima mržnje šefa režima i u namjeri da krene u otimanje imovine Mitropolije crnogorsko-primorske i time da signal svojim kerberima da je trenutak za juriš na Srbe u Crnoj Gori. Do kojih granica se izdigla mržnja prema svemu što nosi srpski predznak u Crnoj Gori najbolje se vidi u crnogorskom parlamentu gdje su udruženi svi, i Crnogorci i pripadnici manjinskih naroda i neki nazovi Srbi, u namjeri da Srbe u Crnoj Gori proganjaju do istrebljenja. Scenario se sa Kosova polako, ali sigurno, širi na Crnu Goru. To što su se oglasili izvjesna Mirna i anonimni glumac Vujović, ne bi zavređivalo moju pažnju da se u pozadini tih fašističkih izjava ne krije strategija režima da se prisilom promijeni identitet istinske Crne Gore. Ako je to i program međunarodne zajednice, onda se svi duboko moramo zamisliti nad sopstvenom sudbinom. Ovi događaji su samo potvrda fašističke politike u državama bivše Jugoslavije, koje rušeći sve što je srpsko pokazuju da našim vječitim neprijateljima nikada nije dosta srpske krvi. Ono što je najtragičnije je da nas oni i njihovi mentori uporno tjeraju da zaboravimo sva nedjela koja su nam činili i čine kroz vjekove, oni za koje su nam govorili da su naša braća. Kada će konačno Srbima biti jasno ko im je pravi prijatelj a ko ne, i kada će svjesni tog saznanja krenuti da grade svoj put u budućnost?! Domaći i strani fašisti se i u Crnoj Gori žele sakriti iza svog fašizma tako što će Srbe optužiti da su fašisti, agresori, zločinci i remetilački faktor. I ne samo da nam pripisuju ove etikete, već uporno traže da sve te monstruozne laži prihvatimo kao istine. Mi im, izgleda, služimo da bi se imali na kome iživljavati. Toliko gnusnih laži smo se naslušali u poslednjih trideset godina da to nije mogao smisliti zdrav um i, što je najtragičnije, niti za jednu laž niko nije odgovarao, iako je zahvaljujući lažima izazivana mržnja među ljudima. Zato riječi velikog ruskog pisca Dostojevskog „Onaj koji sam sebe laže i sluša vlastitu laž, svoju, dotjeraće dotle da neće više poznati nikakve istine, ni u sebi, ni oko sebe, nego će dosledno prestati poštovati i sebe i druge“ najbolje pristaju uz riječi svih vlastodržaca i njihovih sluga koje obmanjuju javnost. Kada se osvrnem na sve što nam se dešavalo kroz istoriju i što nam se danas dešava i na to koliko je svijet u kojem živimo bolestan i naopak, ponosan sam što sam Srbin i što sam na pravoj strani istorije... Biti Srbin nije stvar rase ili nacije, već se radi o najboljem mogućem nasleđu koje baštini jedan mali narod. Svaka čast ovom „progresu“, ali ovakav svijet i način na koji ljudi u njemu komuniciraju zaslužuju prezir. Ono što pravog Srbina čini Srbinom je što nikada neće pasti na njihov nivo, pa makar se čitav svijet okrenuo protiv nas, a ja sam siguran da pravih Srba u Crnoj Gori ima više nego dovoljno da se na civilizovan i ljudski način odbranimo od ove vlasti koja je udarila na temelje crnogorske državnosti, na Mitropoliju crnogorsko-primorsku. Zato je jako bitno da narod preuzme sudbinu Crne Gore u svoje ruke, jer i mimo Srba u ovoj državi postoji mnogo onih koji znaju svoje korijene i koji se istinski bore za njegoševsku Crnu Goru. Ovo je prilika da opozicija sačuva ideju zajedništva u različitostima, ali i da srpsko biračko tijelo izvuče pouke iz svega i da opredijeli svoj put u budućnost i konačno shvati ko su njegovi istinski predstavnici na političkoj sceni.

---