- Piše: Čedomir Antić

Decenijama pratim stanje prava i sloboda srpskog naroda u regionu. Jedanaest godina učestvujem u sastavljanju godišnjeg izvještaja na tu temu. Mogu da vam kažem da ovo što se dešava nije nimalo dobro. Pritom ne govorim samo o Srbima, već i o narodima koji sa nama žive.

Stalni napadi na sestrinstvo Manastira Beška dio su širokog i jasnog fronta protiv čitave srpske nacije. Kažu im da je taj manastir albanski. U manastiru je sahranjena Jelena Balšić, ćerka kneza Lazara i kneginje Milice. Toliko o tome. Nije slučajno što upravo u to vrijeme traje rat albanskih šovinista protiv same ideje da bi pravoslavni vladika mogao da se moli na ruševinama pravoslavne crkve u blizini Ulcinja. Beskrajno je zanimljivo kada se Albanci-muslimani upinju da zaštite navodni katolički identitet svojih navodnih predaka. Isto tako u Novom Brdu, srpskoj metropoli iz srednjeg vijeka, gradu koji do kraja svog postojanja nije znao za Albance ni za Arbanase, sada arheološko nalazište ostataka crkve narušava grupa albanskih katoličkih sveštenika uz pomoć ambasade SR Njemačke! Da li se to Berlin vraća slavnim korijenima vjerskog fanatizma iz vremena Tridesetogodišnjeg rata vođenog tokom prve polovine 17. vijeka?

Vlada Crne Gore ne vidi problem u manifestaciji „Velike Albanije” u Tuzima, ni u Veseljijevoj posjeti „albanskim Alpima“ u opštini Gusinje na sjeveru Crne Gore. Ne smeta im ni što albanska policija vršlja po teritoriji suverene Crne Gore. Zato su se ostrvili da otmu srpske svetinje od kojih su mnoge gradili kraljevi i carevi iz svetorodne dinastije Nemanjića, ili naši sveti oci koji su u svoje vrijeme živjeli u zemlji srpskih hercega. Tužili bi zbog nacionalnih pjesama, a ne vide da u toj borbi za svoj od fašista i komunista stvoreni identitet ostaju bez zemlje koju ne brane ni vojska lišena aviona i tenkova, ni policija u službi Miguel Anhel Feliks Galjarda, već naši, srpski sveti manastitri, naša srpska starčad koja još drži sela jer ih u gradu nisu u frankovce odveli ni mafija, ni partija, ni kukavičluk, ni predačka glad koju je nemoguće utoliti.

Ne pratim fudbal, stran mi je njegov politički značaj. Jadne su zemlje, poput onih centralnoameričkih, koje su ratovale zbog spora na fudbalskim utakmicama. Za Hrvatsku je ona utakmica na Maksimiru iz 1990. postala jedan od ugaonih kamenova borbe za nezavisnost. Kada su prethodni put od Hitlera dobili nezavisnost poređali su srpske starce, žene i djecu po zemlji, pa im maljevima i krampovima razbijali glave. Istorijski se zločinac 1991. nacrtao u žrtvu, pa je i to osvetio 1995. godine. Danas imaju etnički čistu državu - makar koliko je „otac Domov’ne“ Ante Starčević, sin jedne druge Milice, bio čist. U toj čistoj državi, Srbi, čak i uz pomoć srpske vlade i legendarnog hrvatskog selektora Ćire Blaževića, ne mogu više da osvoje ni 60.000 glasova potrebnih za jednog poslanika u Evropskom parlamentu – a bilo ih je 750.000, davali su predsjednike sabora i Dalmacije i Hrvatske. Ali važno je da je najviše glasova dobila političarka koja se fotografisala u uniformi ustaške vojnice. Hrvatska nije evropski Avganistan. O, ne, naprotiv. Ona je članica EU i NATO-a. Velika je i široka to zemlja i, iako je dvaput palila rodno mjesto Nikole Tesle, njena ga suverena nacija ipak predstavlja kao svog velikog čovjeka. Što bi rekao predsjednik po toleranciji poznatog mjesta po imenu Gospić „Tesla je Hrvat pravoslavne vjere, a niko nije kriv Srbiji što nema svoje velikane“. Po toj osnovi će nastavljači fašističke Hrvatske pravoslavne crkve, uskoro, po obrascu koji želi da nametne Crna Gora, da otmu drevne srpske manastire Krupu i Krku. Ako žele da se mole, Srbi treba da idu u Srbiju. I ako žele da gledaju utakmice, treba da učine isto. U demokratskoj Hrvatskoj su prošle srijede mnogobrojni maskirani napadači teško prebili građane koji su u privatnoj gostionici gledali utakmicu u kojoj je igrala Crvena Zvezda. Povrijeđeno je i jedno dijete.

Ko ne vidi, mi smo u ratu. Riječ je o novoj vrsti – „hibridnom ratu“. Rat nismo izazvali, nismo ga ničim ni zaslužili. Nevine smo žrtve. Pobijedićemo, jer druge nemamo. Trijumfovaćemo u interesu demokratije i pravde jer, zar to nije jasno, nas ne napadaju zbog prošlosti niti zbog nekakvih savremenih geopolitičkih interesa. Oni postoje samo ako nas napadaju. Zato moramo da se odupremo, izdržimo i time ih sve slomimo. Tako će njihovo tužno postojanje biti opravdano.

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---