-Piše: Milisav S. Popović

U početku i nije bilo značajne frke. Informacija kao da je otišla ispod radara javnosti. Tu i tamo su neke novine produžile članak za naredni dan - ali otkriće savršeno očuvanog glodara u ledenoj kluti Antarktika bilo je interesantno samo posvećenicima. Sve dok nisu isjekli kocku sa fosilom... i odnijeli u laboratoriju polarne stanice Amundsen - Skot.

Tamo su shvatili da je crkotina zapravo - živa. A onda je krenulo da se dešava...



* * *

Osam dana nakon anomalije

-Molim Vas, imate nekoliko vrlo kratkih minuta - glavni od petnaest arogantnih faca reče, dok je lice sa ekrana pokušavalo da savlada tremu.

-Ovaj... dobar dan... - uz očiglednu suspenziju uzdaha - Najprije da vam se zahvalim što ste mi ukazali čast da razgovaram sa vjerovatno najvećim... ne vjerovatno, već najvećim umovima...

-Okej, nismo najveći - uključi se debelovrati s kraja konferencijskog stola - Samo smo biolozi. Kako sam shvatio, to ste i Vi? Na kom institutu tačno radite?

-Uh, ovaj... ja sam samo nastavnik... lokalna škola...

-Slušamo Vas... - glavni opet uze riječ -... rekli su nam da ste riješili misteriju?

Očitavajući ton omalovažavanja i nestrpljenja, lice s one strane monitora najednom odbaci svaku kap uznemirenosti.

Oni me i ne doživljavaju ozbiljno. Kao da sam im distrakcija.

Kako god, potrudi se da budeš kratak... i da završimo s tim.

-Teorija o panspermiji ovdje nije isključena, uvažena gospodo - dao im je nekoliko sekundi čisto da pokažu kako im lice izgleda kada se podsmijevaju - Samo što ne mislim da je život na Zemlju došao u nasumičnim talasima koji su širile kosmička prašina ili komete. Smatram da se izuzetno inteligentna sila uključila, eonima unazad, taktički postavljajući gotove prototipe. Instalirajući život.

-Ovo postaje sve bolje... budalaština - jedna među njima prošaputa, nedovoljno tiho... savim dovoljno da i on čuje.

-Hm... ajmo ovako... pretpostavljam da ste „fosilni primjerak” pronašli u predjelima Antarktika gdje je temperatura stabilna, i vjerovatno iznosi oko (minus) 70 stepeni. Tamo gdje je južni geomagnetski pol? - sačekao je da klimnu - Idealna pozicija za prezervaciju biomase za narednih milion godina. Takođe, mislim da naš „glodar” nije jedino što ste našli? U takvoj strukturi bi trebalo da se nalazi mnogo više toga... Uzmimo da je u pitanju hangar sa primjercima.

-Gospodine! - glavni, sad već razjarcan - Kakve to ima veze sa anomalijom?

-Ah, da... anomalija... - odmače se od kamere sa laptopa, pa su svi mogli da vide unutrašnjost njegove sobe, razbacane knjige i nekoliko naslaganih tanjira sa okrajcima - Taj neobični fenomen odumiranja pacova po cijeloj planeti. Svakog dana sve više crkotina... posvuda - vrati glavu, pa su podočnjaci bili u fokusu objektiva - Nadam se da shvatate, jer je toliko jednostavno. Pokrenuli ste globalnu deratizaciju.

Gledali su ga bijelo.

-Dobro, idemo ovako... - odlučio je da im nacrta sve, što ga je nekako neobično počelo zabavljati -... Pronašli ste matični primjerak, nazvaćemo ga pacov - prauzrok. On je, uvažena gospodo, ujedno i biološki obrazac, matrica, koja je stavljena u hibernaciju od strane nekog ko je pametniji od nas. Vjerovatno ste mu, odnoseći ga s mjesta gdje je pohranjen, poremetili osnovne uslove za održanje...

-Morali smo da odradimo analizu... zato smo ga oslobodili leda... - neko izgovori posve tiho, shvatajući kakvu su grešku napravili.

-Da, i time ste ga „makli sa baterije”. Ovo čemu sada prisusutvujemo jeste odumiranje vrste... pacova... jer je prauzorak kontaminiran. Počeo je da truli. I iskreno... mislim da proces nije reversibilan. Ko zna kakve će posledice sve to da ima za život na Zemlji.

Posmatrali su ga smrtno blijedi.

-No, opet... sada znate šta ste nehotično uradili. Došlo je do istorijske greške... ali, povratka nema. Ono što je jedini pragmatični savjet sada: potrudite se da ne učinite isto kada naiđete na druge...

Čudno izgledaju, kao da će svakog trena da im oči iskoče iz lobanje od uzbuđenja.

-Da li je sve u redu? - čim je postavio pitanje znao je šta se dešava - Nemojte mi reći?! Pronašli ste matični primjerak čovjeka?!

Klimnuše, razrogačenih pogleda. Kao djeca koja su kriva zbog psine koja je otišla predaleko.

-Pa gdje je sad? - graške znoja udariše sa čela - Molim vas! Gdje je sada?

-Dolje... u laboratoriji... upravo ga tope.

(Autor je književnik)

---