-Piše: dr Blažo Zlopaša

Ozbiljnost dešavanja u Crnoj Gori, ukoliko ne pobijede istina i razum, neće se dobrom završiti! Nadu treba polagati u davno dokazanu istinu da je Vox Populi-Vox Dei -glas naroda je glas Boga! Crnogorski režim, predvođen jednim čovjekom, udario je na oboje, i na Boga, i na narod koji brani svoju crkvu i postojanje! Zašto? Dvije crnogorske narodne kletve daju odgovor i putokaz kojim se putem ne smije koračati, jer vode u sljepilo i manitanje. Kratke su, ali ubojite: „Dabogda se osilio, ili dabogda se olakomio!“ Njemački „Špigl” potvrdio je da su se ove kletve obistinile. Sljepilo i ludilo potpisnika Zakona o slobodi vjeroispovijesti dovelo je do velikog nezadovoljstva i bunta naroda zbog korumpirane i feudalističke vladavine, nekada mlađanog komuniste, tvrdi njemački časopis, a što može dovesti i do građanskog rata! U ovo predviđanje ne vjerujem, jer je ova vlast već izgubila bitku na svega 11. kvadratnih metara zemlje! Kakav bi zvek i nesreća nastali ako bi tu bitku s Bogom, narodom i crkvom proširili na širi teren Crne Gore i Boke, Durmitora, pogotovo Vasojevića!? Zalećeše se, svim raspoložim sredstvima, da ruše malecnu krstionicu na Miholjskoj prevlaci kod Tivta, divlje izgrađenu, bez građevinske i urbanističke dozvole. Ali, narod se naoruža toljagama. Utekoše i zaćutaše. Malo je čudno da članica NATO-a nije pozvala Alijansu da ukloni krstionicu, makar pobili sva ona „goveda“ koja su je branila kako predstavnica crnogorske vlasti nazva narod. Vlastodršcima „zasmeta“ malena krstionica, uklopljena u ambijent, a korupcijom i pohlepom učinjeni urbanistički haos Budve, Bečića, Rafailovića, naročito Petrovca, je za „divljenje“! To vidi i „Špigl“: „Vođini trikovi-svjesno podstiču sukobe, jer vlada zemljom kao gazda svojim imanjem!“ Otimačina imovine SPC, predviđena Zakonom o slobodi vjeroispovijesti, nema nikakvu valjanu pravnu osnovu, jer crkvenu imovinu počeli su da grade ktitori, prije osam vjekova, i poklanjali je SPC. Koji je to katastar postojao tada? SPC u Crnoj Gori odgovara mir, a ne sukobi i podjela naroda!

Međutim, pojaviše se brižni sledbenici i „spasioci“ nedovršenog zadatka i apelom koji potpisa 88 intelektualaca, optužiše Beograd, Srbiju i SPC za veliki revolt naroda! O tom spisku nema se šta napisati, niti dopisati. To je sastavljeno negdje drugdje, a ovi su samo preveli i potpisali i time potvrdili odanost–najvećem bratu ikada! Bolja rasvjeta nije mogla biti da se vidi zadatak koji treba da završi crnogorski predsjednik od apela 88 intelektualaca: Mesića, Kučana, Azema Vlasija, Raifa Dizdarevića, Harisa Silajdžića, Budimira Lončara, Bogića Bogićevića, Latinke Perović... Da su živi Franjo Tuđman i Alija Izetbegović bili bi na ovom spisku! Potpisali bi ga svi hrvatski biskupi. Čudi da na spisku nema Tompsona i Kolinde? A potpisao bi ga i Lenjin, za koga Putin kaza da je bomba stavljena pod hiljadugodišnju ruski državu. A Matija Bećković pita ko je stavio bombu pod hiljadugodišnju srpsku državu-pogodite sami!? Djelo čelnika apela, Mesića i Kučana, usmjereno je protiv mira u ovom kraju svijeta! Mesićeva istorijska izjava da je „izvršio zadatak, Jugoslavije više nema“ bila je kobna za sve jugoslovenske narode! Zna se šta se desilo poslije Mesićevog izvršenog zadatka; zločin za zločinom, krvoproliće, od „Oluje“ i „Bljeska“, od Srebrenice do Dubrovnika i Vukovara, krunisano NATO zločinom! Kako su ostali nekažnjeni Kučanovi zločini to najbolje govori i o tzv. međunarodnoj zajednici i Haškom tribunalu. Kučan je kao predsjednik Slovenije imao efektivnu komandnu vlast nad svim oružanim formacijama, pa spada u red glavnih ratnih zločinaca u razbijanju Jugolavije, čime je počinio zločin protiv mira! Slovenija je prva počela oružane napade na kasarne i druge objekte JNA, isključivanje struje i vode, miniranje zgrada starješina JNA, a djecu i žene izvodili su na fingirano-izmišljeno strijeljanje, samo da bi ih plašili i mučili. Ubijena su 44 mladića, vojnika na odsluženju vojnog roka, tada ustavne obaveze, a 184 je ranjeno. Od ubijenih vojnika većina je strijeljana i pošto su položili oružje! Mladiće su ubijali metkom u potiljak, utovarivali ih u vagone, na kojima je pisalo „Stoka za Srbiju“! Sadistički su se iživljavali nad vojnicima, Srbima, Makedoncima i Crnogorcima; udarali ih kolčevima, pendrcima, čim su god stigli da ih muče. Razbijanje obje Jugoslavije je zločin protiv mira na Balkanu. Razbijanje Kraljevine Jugoslavije 1941. dovelo je do zločina genocida, a razbijanje Jugoslavije 1991. do ponavljanja zločina genocida! Neka mi neko, od crnogorskih i hrvatskih istoričara koji pišu lažnu istoriju, ospori tvrdnju da razbijanje obje Jugoslavije nije zločin protiv mira, za koji su odgovorni: Hitler, Musolini, Pavelić, Tuđman, Mesić, Kučan, Njemačka, Vatikan, a kasnije i SAD!?

Priča o Mesiću i Kučanu je poruka šta „njihova podrška“ može donijeti crnogorskom narodu, koji je ustao da brani svoje svetinje i postojanje! Ovi vinovnici građanskog rata u Jugoslaviji, apelom koji potpisaše, nude Crnogorcima novu klanicu, potoke nove krvi, što se već desilo kada su oni „izvršavali zadatak“! A šta je tada govorio mlađani komunista u Beranama, 25.maja 1998. a objavila „Pobjeda“, ćirilicom, 26.maj 1998: „I poslije svih laži i svih pokušaja da je sa Dedinja unize, Crna Gora nije slabije i manje okrenuta Srbiji i zajedničkoj državi. Ona je uvijek, kao i danas, umjela da razlikuje i odvoji bratski srpski narod od njegovih vlastodržaca. Zato Crna Gora odbija da se zbog nikogovića, i crnogorskih i srbijanskih, odrekne bratstva i zajednice sa Srbijom! Ne mogu Crnu Goru na taj put natjerati, niti iz zajedničke države istjerati, iako im je to sada jedini, veoma perfidni cilj i interes. Zbog vjekovnih bratskih veza, zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom...“ A na Vikipediji od 13.7.1990. piše šta je rekao, nekada ateista, a danas „novovjernik“: „Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda, koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima!“Ovo je nepobitna i danas aktuelna istina. A ko će da ga brani? Nikogovići su danas na drugoj strani, a osta narod da brani svetinje i svoje postojanje! Pozvah Matiju Bećkovića da ga pitam šta misli o 88 intelektualaca koji su podržali crnogorsku stranputicu... Matija mi kaže: „Mogu im se dati mnoge primjedbe, ali se ne može poreći da su sve to veliki pravoslavci, dobrotvori, koji su priložili tolike zadužbine širom naše zemlje, a ko je više zadužbina podigao i ostavio pravoslavlju, oni ili njihovi preci, treba biti zahvalan i jednim i drugim!?I danas se ne zna se čija je zadužbina veća; Raifova ili Azemova, Mesićeva ili Kučanova, Lončareva ili Golštajnova, Sonje Biserko ili Vetona Suroija!? Samo se može dati prednost „monahinji” Latinki Perović, igumaniji „Kuće cveća“! Srećom, u Crnoj Gori, ništa se više ne radi mimo zakona. Sve može samo po zakonu. Dosta je bilo otimanja i razbojništva, sad je sve vraćeno u okvire zakona!“

Matija k'o Matija! Ipak crnogorske glavešine „na božićne svete dane, kad Crnogorci Ostrog brane”, donesoše naopaki zakon. Ne trebuje carstvo neljudima, nako da se pred svijetom ruže!