-Autor: Andreas Rostek

Možda su tržišta nekada zaista pametnija od onih koji to prate. Na dan kada su pregovarači SAD i Kine u Bijeloj kući manje-više svečano proslavili prvi dogovor u trgovinskom ratu koji je inicirao američki predsjednik Donald Tramp, na berzama se slijegalo ramenima – u Hongkongu i Šangaju, u Frankfurtu na Majni. U Aziji je došlo do manjih padova indeksa akcija, ali i kod njemačkog indeksa DAX. Oduševljeno odobravanje, ipak, izgleda drugačije.

Bilans koji Tramp i njegovi pregovarači svode djeluje impresivno: Kina će kupovati znatno više američke robe – govori se o povećanju u iznosu od 100 milijardi dolara godišnje. Kina se obavezuje da će štititi prava intelektualne svojine američkih kompanija i u transferu tehnologija. Osim toga, Kina ima u planu povećanje kupovine američkih agrarnih dobara, na čemu će američki farmeri Trampu biti zahvalni.

Kineska strana je, naime, već početkom nedjelje objavila brojke koje potkrepljuju „dogovor broj jedan“ u najvjerovatnije dugačkom trgovinskom konfliktu: pad izvoza u SAD i istorijski slab trgovinski rast širom svijeta. Za kineske standarde privredni rast od nešto više od šest procenata je slab, a bez jakog privrednog rasta nema ni političke sigurnosti u carstvu Komunističke partije... Možda je, ipak, sve tako jednostavno.

Činjenica je pak da još nije jasno šta će proisteći iz tih dogovora. Tramp je nepredvidiv vladar i on kineskom vlastodršcu ni u snu neće dati sve karte iz ruke. A cilj ovog drugog je da se u privrednom i političkom smislu širi koristeći se bukvalno svim sredstvima. Cilj je da u digitalnom svijetu ostane broj jedan – ali i da ostane na vlasti. Dakle, ovaj takozvani dil pokazuje sve simptome problema koje bi trebalo da riješi.

Belzebub Tramp – to je već odavno njegov zaštitni znak – pokazuje demonstrativno nepovjerenje prema multilateralnim, međunarodnim sporazumima – osim ako on i samo on ne diktira pravila. Instrument sankcija postao je jeftina poluga: ako nećeš milom, hoćeš silom. Njemački ekonomista Gabrijel Felbermajr o dogovoru iz Vašingtona govori sledeće: to je „bilateralni nonsens u multilateralnom svijetu“. Teško da bi se moglo bolje opisati.

Za trgovinske konflikte koji se sada „regulišu“ u Bijeloj kući, nekada su postojali arbitražni mehanizmi, prije svih Svjetska trgovinska organizacija (STO). Doduše, i tu postoje određeni problemi, ali Tramp je i u ovom slučaju udario žestoko i takoreći zalupio vrata.

Ekonomisti znaju da države koje su se dogovorile oko opštih pravila shvataju da im se to debelo isplati. Institut za svjetsku privredu iz njemačkog Kila je, zajedno sa drugima, izračunao efekat: dobit za 180 zemalja članica STO iznosi oko 855 milijardi američkih dolara godišnje. Kao rezultat toga tu je prosječan rast proizvodnje po državi-članici u visini 4,5 procenata.

Trgovinski rat američkog predsjednika direktan je atak na takva postignuća, bez obzira na to šta se u Bijeloj kući dogovorilo. Naime, šanse za multilateralna rješenja problema će tako biti manje, a nikako veće. Ono što iz toga proizilazi može se videti na kineskom spoljnotrgovinskom bilansu, isto kao i u Iraku i Iranu ili Brazilu, ali i u Mađarskoj ili Poljskoj.

„Amerika na prvom mjestu“ uništava ono što je postignuto na međunarodnom nivou, ono sa čime bi zaista trebalo da se rješavaju odlučujući, globalni problemi – a istovremeno donosi (možda) 40 milijardi više obrta za američke farmere. To su inače oni koji su Trampu potrebni da bi bio ponovo izabran. Možda je zaista sve tako jednostavno.

dw.com

---