- Autor: Milan Ružić

U vrijeme kad naše nacionalno jedinstvo treba da bude temelj borbe za opstanak srpskog naroda, pa čak i za svjedočanstva o postojanju Srba (na primjer na Kosovu i Metohiji), jer se kulturnoistorijski spomenici uvijek prvo prisvoje, a onda im se mijenja namjena, kao sa Aja Sofijom, da bi se izvršila revizija istorije prije nestanka nekog naroda, što nama prijeti i fizički i kulturno, jedini ljudi koji mogu da pomognu u toj borbi – svađaju se među sobom.

U NAJGOREM TRENUTKU – Imali smo ovih dana dosta primjera udara na srpski nacionalni identitet kroz krivotvorenje istorije, snimanje propagandnih antisrpskih spotova i velike udare na pravoslavlje kako u Turskoj, tako i u Crnoj Gori.

I kako smo mi kao narod odgovorili na sve to? Tako što smo se međusobno posvađali. Nije ovo prvi put da se to dešava, ali je u najgorem mogućem trenutku u istoriji. Baš u onom u kom globalizacija prijeti da istrijebi manje narode uz pomoć drugih ali agresivnijih malih naroda, pa ono što preostane da podredi „svijetu bez granica“ koji je apsolutno nemoguć za čovječanstvo. Jedino je virus korona uspio da ostvari san o svijetu bez granica, za sebe.

Kada govorim o svađama ljudi značajnih za borbu koja predstoji na planu nacionalnog identiteta, mislim na intelektualce, ili ih barem tako mi vidimo, nacionalne orijentacije. Ne govorim o ljudima poput akademika Teodorovića, Teofila Pančića, Filipa Davida i ostalih drugosrbijanskih perjanica, a mnogo ih je.

Vidjeli smo nepočinstva i revizionističke stavove brojnih istoričara, koji su većinom predavači na Beogradskom univerzitetu, dakle, neko ko formira našu djecu, glumce koji govore monologe iz srebreničkih svjedočanstava, ispitivanje, hapšenje i suđenje sveštenstvu Srpske pravoslavne crkve, politiku pojedinih navodno nacionalno orijentisanih portala, koji ruše SPC preko tekstova uvaženih profesora i mislilaca, a na to niko nije odreagovao nekim barem minimalnim kritičkim tekstom, već se sve završilo na nekoliko komentara na portalima i društvenim mrežama.

Previše je laži o Srbima i Srbiji izgovoreno u prethodnom periodu, a ljudi koji bi svojim znanjem i autoritetom mogli da obore te tvrdnje upustili su se u polemike u medijima.

SA ISTE STRANE ROVA – U prethodnih mjesec dana bilo je čak 17 polemika među ljudima čija su imena donekle garantovala da imamo prvu liniju odbrane u slučaju razaranja našeg nacionalnog identiteta. Sada su se ta imena izmiješala, posvađala, raspisala o svemu i svačemu, djeluju isključivo van naučnih tokova kojima bi mogli doprinijeti odbrani, ćute na važne teme, otkrivaju međusobne prepiske mjereći čiji je patriotizam veći i svoje pozicije brane napadima na ljude sa iste strane odbrambenog rova.

To nije samo tragedija, već i velika sramota. Vrijeme koje troše na svoja prepucavanja mogli su utrošiti na naučne radove ili kolumne kojima bi osporili uvredljive, neistinite i zlonamjerne tvrdnje onih koji djeluju u sklopu ideje koju poznajemo kao anacionalnu i drugosrbijansku. Naši intelektualci ne shvataju da svojim javnim svađama ohrabruju one željne poništavanja nas kao naroda i pokazuju da u nama ima više refleksa i instinkta nego pameti, što nikako nije dobro.

Ako neko ne misli da nije vrijeme da se branimo, pogriješio je. Iz ovog razloga valjalo bi da neke međusobne privatne, strukovne ili jednostavno egoizmom inspirisane nesuglasice ostavimo po strani dok ne riješimo velike nacionalne probleme, za koje ne bih pogriješio i kada bih ih definisao i kao egzistencijalne.

IZMEĐU FOTELjE I STOLICE – Niko od vas ne traži čuda, ali traži da reagujete i tako opravdate povjerenje koje ste stekli od strane naroda, jer za vas niko nije glasao, pa možete biti zaboravljeni i skrajnuti samo na osnovu nečijeg mišljenja. Griješite u svom djelovanju, jer djelujete u ime slike o vama ili vašim neistomišljenicima. Sve biste rješavali politikom koja nikada ništa nije riješila.

Ne vode političari narod već njegovi najpametniji predstavnici. A ako naša kola vuče skupina međusobno posvađanih ljudi, od čijeg je djelovanja samo ostalo lijepo izražavanje, onda odmah gurnite ta kola u provaliju. Možda narod uspije da ukoči na drugi način.

Birajte da li je vaš san kožna fotelja u udobnosti neke institucije što će vam omogućiti lagodan život van naroda, ili je vaš san neudobna drvena stolica koja žulja, ali na kojoj ste ispisali najvažnije knjige i radove koji ovu državu brane od drugih, ali i od nas samih.

iskra.co

---