- Piše: Aleksandar Matović
Priča koju bih da vam ispričam ima dva dijela. Jedan je taman, a ovaj drugi svijetao.
Svi smo onomad vidjeli kako je meka turizma crnogorskog začinjena suzavcem, pendrecima, prisustvom drčnih bezimenih mladića čiji je kodni naziv,, JA SAM JA“ i sličnim blagodetima tridesetogodišnjeg režima. Vidjeli smo i čestitog mladog čovjeka na asfaltu na čijem je vratu policajčeva čizma. Vidjeli smo ozbiljne ljude na terasi neke kafane na koje, dok ispijaju kafu i listaju novine, nasrću čuvari ljubljenog nam diktatora. Vidjeli smo uplašenu dječicu u sportskoj sali kako bježe od bojnih otrova. Vidjeli smo i neke uznemirene gospoje kako silom na sramotu pokušavaju oteti nešto što im ne pripada i
Krsta kako im vraća papir uredno pocijepan na četvoro. Moj drugar iz Petrovca mi priča: „Kažu mi uđi unutra, ugušićeš se. A ja ne osjećam ništa, valjda sam postao imun na suzavac“.
Sve smo to vidjeli i više puta prepričali. Jednako smo zgroženi i tad i sad.
Svakodnevno na televiziji i društvenim mrežama gledamo blokirani ulaz u zgradu budvanske Opštine i predstavnike legalne vlasti kako pokušavaju doći do svojih radnih mjesta.
A onda na jednom snimku vidjesmo, ispred zadriglih tjelesa obučenih u nekakve uniforme, kako niče jedan cvijet. Cvijet kao da je sunce izvuklo iz kamena, kao što je čudotvorna moć izvukla onu lozu iz ostroške grede. Ispred onih „JA SAM JA“ pojava, cvijet mirno i dostojanstveno reče:„Ja sam
Jelena Medigović i jedan sam od kandidata za lokalni parlament“. Kao da sunce obasja poniženu Budvu...
„Od Kufina do Babina vira, moji Paštrovići ne pamte ovakve okupatore... najviše boli što izdaja dolazi iz naših redova...znanjem i talentom mladost Crna Gore da doprinese razvoju ove države...život u našoj državi ne treba da nam bude kazna...“
Da li su Jelenine riječi čuli omamljeni tipovi koji su uzurpirali prostorije opštinske – ne znam. Ali je Jelenu čula Crna Gora. Čula ju je mladost, čulo ju je poštenje, čuli su je njeni vršnjaci koji su se rasuli od Osla do Londona, od Irske do Australije. Čulo je Jelenu onih 300.000 naše braće i sestara koji su dostojanstveno koračali hodom molitvenim.
Čućemo se svi 30. avgusta.
P.S. „Najviše boli što izdaja dolazi iz naših redova“. Jelena, a šta da kažem ja, kad iz mog Nikšića dolazi lično... (ne želim da mu pomenem ime)?!
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
