-Piše: Dragan Hajduković

Uspješna vlast je interes svake države i njenih građana. Zbog toga, uvijek poslije izbora svi građani treba da požele i uspjeh novoj vlasti i da joj pomognu, bez obzira na to ko čini tu vlast. Kamo sreće da u predstojećem teškom periodu nova skupština i nova vlada budu najuspješnija crnogorska vlast svih vremena; potreban je podvig za ozdravljenje i preporod Crne Gore, koju je prethodna vlast dovela na samrtničku postelju. Lično bih poželio sreću i, koliko mogu, pomogao Skupštini i Vladi, čak i kada bi svi poslanici i članovi Vlade bili moji smrtni neprijatelji; dobrobit Crne Gore je važnija od bilo koje lične netrpeljivosti i neprijateljstva.

Zbog dobra Crne Gore, moramo dati šansu i olakšati početak rada nove vlasti. U svijetu je uobičajeno da opozicija, mediji i građani prvih 100 dana obezbijede potpuni mir novoj skupštini i vladi. Zbog težine situacije u kojoj nova vlast preuzima vođenje države, pozivam Crnu Goru da im džentlmenski damo 200 (umjesto uobičajenih 100) mirnih dana, počev od dana izbora nove vlade.

Rezultat izbora sam dočekao sa osjećanjem „srećan sam što je vlast izgubila i nesrećan što je opozicija pobijedila”. Tokom septembra je, nažalost, bilo događaja i izjava koje održavaju ovaj osjećaj, ali više volim da istaknem ono što ohrabruje.

Za mene je najveće ohrabrenje bilo izuzetno dobar (za naše uslove antologijski) govor gospodina Alekse Bečića 23. septembra, poslije izbora za predsjednika Skupštine. Lično poznajem gospodina Bečića (on i njegova partija su vrlo dobronamjerno podržali moje akcije i inicijative tokom 2016. i 2017.) ali sam ga za skupštinskom govornicom vidio prvi put poslije skoro tri godine i bio prijatno iznenađen u kojoj mjeri je ovaj mladi čovjek ljudski i politički sazreo. Gospodin Bečić je lijepo obraćanje novoj opoziciji završio riječima „hoću da opozicija ima bolji status nego što smo ga mi imali”, a izgovorio je i važne riječi: „Svi smo prolazni, ali Crna Gora je jedina vječna i neprolazna. Živjela Crna Gora”. Govor su, naravno, samo riječi i treba ga svakodnevno potvrđivati djelima kroz četiri godine rada Skupštine ali taj govor (u čiju iskrenost vjerujem) nagovještava da bi do juče frustrirana opozicija mogla da se uzdigne do nivoa dostojanstvenog i širokogrudog demokratskog pobjednika. Odmjerenost, dobronamjernost, briga da se izbjegnu tenzije i odsustvo bilo kakvih negativnih emocija, koje je gospodin Bečić iskazao u Skupštini i u danima poslije sjednice, treba da budu primjer koji slijede svi, ama baš svi, lideri nove vlasti.

Činjenica da su manjine podržale Bečića za predsjednika Skupštine (a u ovom trenutku ne bi podržale ni Abazovića ni Krivokapića) pokazuje da je sloga moguća u Crnoj Gori. Ključ toliko potrebnog nacionalnog jedinstva su odmjerenost, poštovanje drugih i uzdržavanje od svega što druge može uznemiriti i povrijediti. I vlast, i opozicija, i Crkva treba da shvate da nije vrijeme ni za neodmjerene riječi, ni za zastave, ni za masovne skupove, ni za građevinske radove na vrhu Lovćena; vrijeme je za moratorijum na sve oko čega se ne slažemo i za složan rad na ekonomskom i društvenom ozdravljenju Crne Gore.

Kao iskonski suverenista (suverenista kome je Crna Gora uvijek bila u srcu, a nikada u džepu), najviše se razlikujem od Demokratskog fronta, ali, uprkos razlikama, treba poštovati prava koja im daje njihov izborni rezultat (27 poslanika im daje pravo na skoro 2/3 vlasti). Naravno, vjerujem i očekujem da, zbog opšteg interesa, koalicija koju predvodi Demokratski front spusti svoje učešće u vlasti znatno ispod 2/3; na primjer to bi moglo biti najviše 50 odsto vlasti (ostatak bi, proporcionalno broju poslanika koje imaju, podijelili Demokrate i URA). Inače, lično imam pozitivna iskustva sa Demokratskim frontom, kada su vrlo korektno podržali moje aktivnosti 2016/'17.

Uz najbolje želje za uspjeh, želim da pozovem novu skupštinu i dolazeću novu vladu na nacionalno samopouzdanje i realni optimizam. Donedavno je bivša vlast govorila da hoće da Crna Gora bude kao Monako, a u Skupštini sam čuo da Crna Gora treba da bude kao Luksemburg ili Češka. Ne i ne, Crna Gora ne treba da teži da bude kao Monako, Luksemburg i Češka. Crna Gora treba i može da postane takva država da Monako, Luksemburg i Češka požele da budu kao Crna Gora! Znam da će mnogi pomisliti da sam utopista ali nijesam; oslobođena provincijskog kompleksa manje vrijednosti, s ovakvom teritorijom i malim brojem stanovnika, i uz zaboravljeni projekat ekološke države, Crna Gora treba i može da po humanosti i kvalitetu života postane najbolja država Evrope i svijeta.