-Piše: Dejan Kandić

Plemenska administrativna ustrojstva na našem prostoru ne važe već 110 godina. Podstaknut ovim jubilejem, želio sam da povučem nekoliko istorijskih paralela između plemena Drobnjak, kao prostorno najvećeg plemena, i Boke kotorske, za koju teško da možemo reći da je bitisala kao plemenska organizacija.

Zašto baš Drobnjak i Boka? Istorijske činjenice i istorija kao nauka pomažu nam da lakše predvidimo budućnost i okolnosti koje nam slijede. Različitosti ova dva kraja i njihova povezanost daje nam u suštini odgovor na mnoga pitanja. Karakter Bokelja, isprepletan karakterom Drobnjaka, pokazuje nam stazu našeg putovanja kroz sadašnjost u budućnost. Raznolikost i vjerska heterogenost Bokelja kazuju nam o kulturološkoj snazi tog podneblja. Međuvjerska trpeljivost i sklad u Boki kotorskoj, kao i visprenost Bokelja u kombinaciji slobodarskog duha, gorštastva i čuvene drobnjačke snalažljivosti utiru nam put kojim treba da ide savremeno crnogorsko društvo. Bokelji su svojom inteligencijom, smirenošću i pronicljivošću kroz vjekove odolijevali raznim osvajačima i uvijek uspijevali da sačuvaju ako ne samostalnost, onda zasigurno ponos i karakter, svoju osobitost, običaje i kulturu. Osjećaj za diplomatiju uvijek je krasio Bokelje, za razliku od Drobnjaka, koji su svoju slobodu branili sabljom i kuburom, a često zbog ratničke i prgave naravi na kraju i postradali. Očigledno, poslije Kosovskog boja, u kojem su učestvovali i jedni i drugi s onim najboljim što su imali, došlo je do različite borbe za slobodu i poimanja same slobode. Otprilike u isto vrijeme u Drobnjaku i u Boki počelo je podizanje manastira i crkava. Zbog najezde otomanske imperije i porobljavanja našeg naroda, u Drobnjaku je ostalo samo ono već podignuto, dok je, zahvaljujući diplomatskom talentu i pronicljivosti, Boka podigla na stotine bogomolja, pa danas u kulturno-istorijskoj baštini Crne Gore učestvuje sa 65 odsto. S druge strane, Drobnjak kao ustaničko pleme učestvovalo je u svim ratovima i bitkama s Turcima i krvlju su uklesali kamen slobode. Durmitorsko viteštvo i hrabrost opisali su mnogi pisci i razni autori. Zbog novog načina života, prevashodno zbog boljeg života, naša sadašnjost obiluje izmiješanošću Bokelja i Drobnjaka. Nažalost, ta izmiješanost je jednosmjerna, migracije i potraga za boljim životom naselile su Boku kotorsku Drobnjacima, između ostalih.

Vjerujem da su Drobnjaci oplemenili sebe miješajući se sa Bokeljima, samim tim su oplemenili Boku i Bokelje i dali jedan zdravi pečat u vidu neprestane borbe za slobodu.

Istorijske paralele i isprepletanost ova dva istorijsko-geografska pojma doveli su nas do toliko čekane slobode i ljudskog suvereniteta. Dugo su drugi eksploatisali i „valorizovali“ Boku i njene resurse do granica siromaštva i obespravljenosti. Danas je Boka slobodna i kadra da u velikoj mjeri odlučuje o svojoj sudbini, zahvaljujući onome što Boka jeste – kulturološka prestonica Mediterana. Ako su Bokeljima u tome i najmanje pomogli Drobnjaci s ostalim doseljenicima, to mi čini posebnu čast i veliku radost.

---