- Piše: Čedomir Antić

Prije nešto manje od tri decenije podignut je u Britaniji spomenik ser Arturu T. Herisu, prvom baronu od Stouforda. Heris je bio maršal Kraljevske avijacije koji je, tokom završnih godina svjetskog rata, rukovodio strateškim bombardovanjem Njemačke. Kraljica-majka Elizabeta iznenadila se kada je prilikom otkrivanja statue okupljena masa počela da protestuje i uzvikuje: „Heris je bio zločinac!” i „Kasapin Heris!” U enciklopedijama koje sam konsultovao, o ovom bez svake sumnje zaslužnom komandantu, koji je značajno doprinio ratnoj pobjedi Saveznika, uglavnom objašnjavaju kako je došlo do toga da tokom neselektivnog bombardovanja stradaju desetine hiljada njemačkih civila. Osuđuju Herisa, pokušavaju da dokažu kako u ovim odlukama nije bio sâm, ali niko ne spominje Blic – neizazvanu njemačku agresiju na Britaniju, kada je poginulo oko 40.000 njenih građana – ni Holokaust. Spominju, međutim, da se loza barona od Stouforda ugasila već 1996. godine. Herisov spomenik je do danas više puta oštećen i čuva ga policija.

Sve se to dogodilo 47 godina poslije završetka Drugog svjetskog rata. Rata koji je Njemačka započela bez razloga i vodila sa neviđenom i statistički gledano neuzvraćenom brutalnošću. Bez obzira na sva stradanja, njemački vojnici i civili ginuli su šest puta manje od savezničkih (posebno sovjetskih). Pitam se: koliko će godina trebati Hrvatskoj, sve da uzmemo da su Srbi isto što i stanovnici nacističke Njemačke, da zauzme stav prema žrtvama kakav ima Britanija? Hiljadu godina? Deset hiljada godina? Da li će Hrvata (baš kao i Srba) uopšte biti za dvjesta, a kamoli hiljadu godina? Konačno, da li se u moderno vrijeme uopšte može biti Hrvat a da ne postoji negativna identifikacija u odnosu na Srbina?

Zločin Hrvatske vojske u Varivodama obilježen je prije nekoliko dana. Hrvatski premijer Plenković je održao jedan govor u kome je izrazio žaljenje (nije se izvinio, naravno) zbog svega što se dogodilo, zato što hrvatska država nije zaštitila poubijane civile. U prvom dijelu govora Plenković je definisao sâm zločin: sraman, ali bez veze sa Hrvatskom i njenom vojskom, štetan po hrvatske tekovine rata i generale koji su „morali da se brane” u Hagu dok nisu oslobođeni. Drugo dio govora posvećen je određivanju u odnosu na Hrvatsku i tzv. „Domovinski rat”, gdje je premijer doslovno rekao kako su Srbi počeli rat, da su u tom kraju podignute prve barikade 1991. (kada, uzgred budi rečeno, niko nije poginuo), te da su Hrvati činili 80 odsto žrtava rata...

Kakav događaj! Pitam se zašto je Plenković uopšte došao? Da vježba patriotske mišiće? Da se obračunava sa hrvatskom klerikalnom desnicom i sa domaćim fašistima? Na račun Srba!? Pa taman su pored sve malobrojnijih Srba počeli da se ostrvljuju i na Hrvate, zašto bi sada na svaki način ugroženi Srbi plaćali cijenu demobilizacije nacije koja je prije osamdeset godina (nije to tako mnogo više od tih četvrt vijeka od kako je Plenković propustio da lično bude domobran), većinom učestvovala u genocidu bar pola miliona Srba, trideset hiljada Jevreja i više desetina hiljada Roma? Koji je tu naš interes?

Na komemoraciji nije bio Aleksandar Vulin, ministar odbrane Srbije zadužen ispred SNS-a za podizanje tenzija sa susjedima. Naprotiv, izaslanik predsjednika Srbije bio je niko drugi do Veran Matić, nekadašnji direktor RTV B92 i jedan od perjanica „Druge Srbije”. On je za medije ovom prilikom govorio o Škabrnji, zločinu koji su JNA i srpske jedinice izvršile u ratu, nakon što su Škabrnjani ubili neke od njih. Za taj zločin je osuđena vertikala Srpske Krajine do premijera i predsjednika. Pritom, Škabrnjani danas žive u svom selu, a okolni Srbi ne žive.

Istraživači Naprednog kluba kažu kako se sada prvi put dogodilo da su hrvatski kriminalci, koji godišnje u prosjeku trista puta napadnu Srbe, ozbiljno procesuirani. Navodno su siledžije iz Vukovara ovog puta zadržane u pritvoru duže od 48 sati! Zamislite, potrebno je da se služimo neistinama, da podržavamo hrvatski nacionalni program, slavimo dane u kojima su ubijane hiljade Srba, da bi Hrvatska djelovala kao pravna država !?

Mnogi tvrde da je to cijena da se Hrvatska ponaša razumno i principijelno u Bosni i Hercegovini. Tamo branimo njihovu ravnopravnost koju su žrtvovali Vašingtonskim sporazumom iz 1995, samo kako bi etnički očistili Srpsku Krajinu i dobili srpske zemlje u zaleđu. Takođe, treba da im budemo zahvalni što se ne miješaju u Crnoj Gori. A kada se ne miješaju, njihov analitičar prijeti im da će „i njihovu vladu zbaciti ruski ambasador koji iz Podgorice prelazi u Zagreb”. Plan je, biće, da Pupovca dovedu za premijera a mene za kralja Hrvatske, pod imenom Tomislav Treći!

(Autor je istoričar i predsjednik Naprednog kluba)

---