- Piše: Vuk Vuković

Estetska intervencija na tijelu, uvijek preospoljenom dijelu tijela koje se daje na uvid, koje poziva da bude viđeno, svoj vrhunac dostigla je u – sablastologiji tijela, pretvarajući, dakle, tijelo u sablast, o kome bi se unedogled dalo spekulisati, tim prije što izgled ne smije biti konačan, štaviše: savršen izgled morao bi moći imati nečeg od iluzornosti, otvorenog mjesta za konstantni upis ispravke. Tajanstvena žena uvijek zamišlja, domaštava, kao utvarnost koja pohodi noću, prevazilazeći strategije donžuanizma, ostaje sama u izmičućem predmetu želje.

„Ljepota je čudna.“ (Borhes) Međutim, danas, ona se proizvodi po šablonu, bez greške, potčinjena ekonomiji konzumenta, onog koji slijedi primarni instinkt, samim tim ubjedljivost kvantiteta, zahtijevajući da sve bude pokazano, približeno, dograđeno, nameće barokni režim estetskog, onaj što prirodu očituje u višku, oblini, izdefinisanoj mišici. Otud je u trendu zdravlje, fitnes, narativ o niskokaloričnoj, zelenoj, sirovoj, tek malo prokuvanoj hrani; model se strukira u fluidnu odjeću, nasmijanu krpicu, sportski i seksi, profano i poslovno, kombinatorika uparuje naizgled dvije krajnosti, iz koje dobijamo misicu na rošulama u leptir mašni.

Samo na prvi pogled stil je slobodan, ima pravo da improvizuje, ipak, utvrđujući izdanja za jesenju sezonu, krajnje se pojednostavljuje, stapa sa prirodnim prizorom, dizajnira šumsku haljinu u tonu venućeg lista. Međutim, to je svojevrsno kloniranje ukusa, komponovanje po upustvima jasnog pravilnika, koji radi na skeletiziranju sablasti, na okoštavanju tijela, izbjeljivanju pola: svijest od stakla nosi tijelo od perja!

Stil bi trebalo da poništava seksualno, tako da u minimalizmu nagovještaja, on iscrpljuje pojavnost, pretvarajući tijelo u nešto glatko, zategnuto, u preciznost piste na kojoj se prikazuje, isprobadano reflektorima, isisano hemijskim zvukovima i ozračeno sintetičkim slikama. U budućnosti, tijelo će biti sve manje biološko i sve više programersko, spektralno, biće to viertuelna sapunica, tako da, ovo su potonja izdanja sočnog, voćnog, zaobljenog, silikonskog tijela koje budi zov erotskog; ubuduće, svedeno na ravan bez intenziteta, imaćemo jedno čisto tijelo koje neće reflektovati ništa od sebe.

Moda negira živahnost, otvoreno radeći na onom vještačkom što doprinosi da se tijelo udaljava od sebe, podvrgnuto detaljnim dijetama, ishrani na vodi i jabuci; vrh rastelovljene estetike slavi bulimiju!

Izvesti, dakle, tijelo iz jedne oprezne, utanjene, neprekidne linije, u odnosu na koju je aluzija nemoguća, odmah i uvijek blokirana, kao u susretu sa otvorenim, praznim objektom, kakav je Bobur, gdje sve izloženo odmah dobija status umjetničkog; prazno platno ili bijela „boja“, akt ili slika teksta, sve je više od sebe, jedan metaizraz.

Na fotografiji, ono je ozvjezdana prašina u šljokicama, mermerna suvost sa bijelom sjenkom, pričin i sopstveni negativ, utvara udvajanja dokraja dematerijalizovana. To je video-zapis treperavog zida, malokrvna, crno-bijela anatomija.

---