- Piše: Goran Šćekić
Povodom odluke Vlade Crne Gore o povlačenju sedam ambasadora digla se velika galama.
Tako najviše galame ovi „bivši”, što su postavljali partijske ambasadore po bijelom svijetu. A kako će tek da galame kada stignu raspušteni ambasadori, to ćemo tek čuti i vidjeti.
U svakom slučaju, dobili su sjajnu priliku da se vrate iz tuđine i spasu „ugroženu” Crnu Goru.
Nije isključeno da će svi zauzeti mjesta savjetnika na brodu predsjednika Crne Gore
Mila Đukanovića koji polako ali sigurno tone. Sada su povlačenja postala izuzetno popularna promjenom vlasti u Crnoj Gori. Toliko će biti povlačenja, da će se povlačiti sve i svašta.
Ostalo je još mnogo povlačenja ambasadora, direktora agencija, javnih preduzeća, predsjednika upravnih odbora... Povlačenja su, inače, uvijek postojala na ovim prostorima, ali ovoliko povlačenja Crna Gora ne pamti.
Do sada smo navikli da se iz prodavnica povlači roba kojoj je istekao rok trajanja. (Kada su u pitanju ambasadori, njima nije istekao rok trajanja, već su se jednostavno pokvarili i ofucali.)
Gledali smo kako se povlače rijeke i jezera poslije velikih poplava.
Bilo je i slučajeva povlačenja za jezik, što se često dešavalo među bračnim partnerima.
U ovim raspravama muževi obično izvuku deblji kraj. Povlačenje je toliko prošireno da se koristi u svim prilikama. Kada neko nekome postane toliko dosadan, nametljiv i provokativan, on mu jednostavno kaže: „Povuci me...”, a ovaj ne smije da ga povuče jer je to uvredljivo i ponižavajuće. Ovakave raprave se često završavaju teškom svađom, a nekada i tučom. Postoji i stara viteška igra snage koja se zove „povlačenje konopca”.
Prethodna vlada je u svom mandatu često igrala takvu igru povlačenja konopca s organizovanim kriminalom. Nažalost, u toj igri niko nije pobjeđivao zato što su svi stajali na jednoj strani, na strani kriminala. Zato svima koji su podržavali kriminalni režim i tako dobijali ambasadorske i direktorske privilegije slijedi povlačenje.
Kod nas u Crnoj Gori pored povlačenja postoji još jedna divna riječ koju su mnogi zaslužili, a to je „mršekanje”. Tako da onima koji su, pored svega ovoga, krali i ponižavali koga su stigli slijedi mršekanje, a ne povlačenje. Takvima se ne treba obraćati civilizovanim i akademskim rječnikom, nego jednostavno: „Mrš kući!”
Mnogi bivši funkcioneri bi se na kraju zadovoljili i s mršekanjem kući, samo da ih sudski organi ne mršnu tamo gdje im je i mjesto, u spuški zatvor.
A kada čujemo ove što vrište o ugroženosti i nestanku Crne Gore samo zato što oni nisu na njenom čelu, za njih postoji samo jedan odgovor: Mrš u istoriju!
)){kind=small}
