- Piše: Borivoje Ćetković

Noam Čomski, čuveni lingvista, filozof i jedan od najvećih mislilaca današnjice, komentarišući situaciju sa epidemijom virusa korona, upozorio je da je ovo „ključni trenutak u ljudskoj istoriji”, te da je „vrijeme da spoznamo duboke mane svijeta, disfunkcionalne karakteristike čitavog sistema, koji mora da se promijeni”. U Sjedinjenim Američkim Državama, najmoćnojoj zemlji svijeta kako drže njeni obožavatelji, (mada po mnogim bitnim pokazateljima ona to više nije) od posledica zaraze dosad su preminule 221.843 osobe. Šta onda reći za državice, klijent režime zavisne od zapadnih centara moći? U zemljama „regiona” ne zna se gdje je situacija teža. U Crnoj Gori ukupan broj pozitivnih na virus korona, prema podacima Instituta za javno zdravlje, zaključno sa 23. decembrom bio je 44.047 osoba, a oporavljeno je 34.768 pacijenata. Zaključno s pomenutim datumom, bilo je aktivno 9.279 slučajeva, a od početka pandemije preminule su 624 osobe. O teškom stanju i borbi koju vode zdravstveni radnici i čitavo osoblje u bolnicama, tim herojima koji zaslužuju svako poštovanje, jer žrtvuju svoj život i živote svojih porodica da bi spasili druge, govori podatak nedavno objavljen u „Danu” (16.12) da su zaposleni u Urgentnom centru 24 sata dnevno izloženi opasnosti od infekcije virusom korona zbog građana koji prilikom prijema kriju da su inficirani. Tog dana dok su se ljekari i ostalo osoblje u Urgentnom borili za spas života, podgorički ugostiteljski objekti bili su puni gostiju – na terasama restorana uživali su u za ovo doba godine na prijatnom decembarskom suncu – svi, i staro i mlado – bez maske! Istu sliku vidjeli smo i u vrijeme starog režima. Da, ugostiteljima, dakako, treba pomoći, budući da su im poslovanje i plate zaposlenih ugroženi, ali i njihova je obaveza da ne uslužuju goste bez maske na licu. Dakle, nije dovoljno angažovanje Ministarstva zdravlja, jer i Vlada, pa i sam premijer, moraju direktno učestvovati u rješavanju ove vanredne situacije koja traje duže vremena sa nesagledivim zdravstvenim, ekonomskim i socijalnim posledicama. U Hrvatskoj ne samo opozicija već i brojni građani zbog katastrofalnog stanja upiru prstom na premijera Plenkovića. On je kapetan broda, na samom vrhu piramide, odgovoran za sve što se na „brodu” dogodi. Njegove se naredbe moraju slušati – koordinator je svih aktivnosti. Premijer Krivokapić tek je preuzeo komandu nad „brodom” (mada je izgubio dosta vremena u sastavljanju nove „posade”) i trebaće mu vremena da „brod odsuče”, zamijeni čitavu posadu (od malog od kužine do prvog oficira stroja). Kurs koji je držao prethodni „kapetan” (premijer Marković) ostaje isti, iako na „moru” duvaju vjetrovi koji nijesu duvali devedesetih. Bilo bi maliciozno da i mi već sada počnemo prozivati premijera, ali njegova je hitna i neodložna obaveza da preuzme komandu nad „brodom”, da se njegove odluke moraju poštovati bez obzira na to o kome se radilo. Neće valjda nova vlada dozvoliti da odluke premijera dožive sudbinu neophodnih, dobronamjernih mjera ministarke zdravlja Jelene Borovinić Bojović – grupa građana, pripadnika nove opozicije proglasila ih je diskriminatorskim. Kakva drskost – oni pričaju o mjerama diskriminacije! A znamo šta je režim činio u Nikšiću i Pljevljima 12. maja kad su bile litije – brutalno se obračunao s vjernicima, sveštenstvom i vladikom Joanikijem.

---