-Piše: Boris Pejović

Odlukom delegata Elektorskog koledža riješena je dilema ko je pobjednik američkih predsjedničkih izbora. Na predviđenoj inauguraciji 20. januara, u glavnom gradu Vašingtonu, zakletvu će pred sudijom Vrhovnog suda položiti predsjednik Džozef Bajden i potpredsjednica Kamala Haris. Budući predsjednik Bajden, porijeklom Irac, čiji je život obilježen i porodičnim tragedijama, biće prvi katolik koji će obavljati predsjedničku funkciju, nakon Džona Kenedija. To je izbor većine američkih državljana i konačan epilog nakon višenedjeljnih pokušaja političkih i pravnih osporavanja od strane republikanskog izazivača i još uvijek 45. predsjednika – Donalda Trampa.

Pravni tim predsjednika Trampa na čelu sa bivšim gradonačelnikom Njujorka, Rudijem Đulijanijem, pokrenuo je tužbe pred sudovima „ključnih” država, nadajući se da će spor završiti na Vrhovnom sudu, u kome republikanci imaju većinu. Ipak, zbog nedostatka dokaza, tužbe su odbijene, a na kraju je smijenjen i ministar pravde Vilijam Bar, koji je tvrdio da ne postoje indicije o krađi na američkim izborima.

Koliko je ulog bio veliki, govori i reakcija birača, čija je izlaznost bila rekordna, nezabilježena od 1900. godine. Strategije su bile različite. Dok su demokrate mobilisale svoje birače da iskoriste mogućnost ranijeg, deponovog glasanja poštom, s druge strane, Tramp je pozivao svoje birače da izađu na biračko mjesto i na taj način iskoriste pravo glasa. Usled pandemije virusa korona, koju su demokrate nametnule za glavnu temu, birači su u rekordnom broju glasali putem pisma, izbjegavajući rizik od širenja infekcije, koju je Tramp konstantno potcjenjivao.

Upravo su postizborne analize pokazale da je vjerovatno takav odnos republikanca, doprinio porazu. Iako je ovog puta Tramp smanjio zaostatak među etničkim manjinama, afroamerikancima i hispano glasačima, bilo je nedovoljno da spriječi određen odliv starijih, konzervativnih hrišćanskih evangelista, koji su ovog puta bili rezervisani Trampovim odnosom i rezultatima u borbi protiv pandemije, koja je u Americi odnijela preko 300 hiljada života. Na kraju, rezultat od sedam miliona glasova i 74 elektora više u korist Bajdena djeluje ubjedljivo, iako je utisak da su izbori bili mnogo neizvjesniji. Treba pomenuti da su i ovog puta istraživačke kuće omanule, jer su projektovale ubjedljiviju pobjedu demokratskog kandidata. No, to je sada manje bitno.

Spremajući se da i formalno preuzme funkciju, Džo Bajden je definisao prioritete budućeg rada. U vrhu agende je borba protiv širenja virusa korona, te ublažavanje ekonomskih posledica, nastalih usled pandemije. Takođe u fokusu će biti relaksacija rasnih tenzija, klimatske promjene, kao i reforma imigracionog i zdravstvenog sistema. Budući predsjednik, koji je posvećen formiranju tima stručnjaka u borbi protiv pandemije, ima cilj da se u prvih 100 dana mandata vakciniše preko 50 miliona Amerikanaca. Takođe planira da odustane od napuštanja Svjetske zdravstvene organizacije.

Budući državni sekretar, Entoni Blinken, najavljuje obnovu odnosa sa tradicionalnim saveznicima i preduzimanje zajedničke akcije u rješavanju velikih globalnih problema, poput pandemije i ekonomske krize. Upravo to će biti jedan od prvih koraka ka raskidu dosadašnje unilateralne, izolacionističke spoljne politike predsjednika Trampa. Dakle, sa administracijom Bajdena, Amerika se vraća na spoljnopolitički kurs bivšeg predsjednika Obame, pokazujući otvorenu ambiciju da ponovo predvodi svijet.

Na putu ka multilaterizmu buduća administracija će imati puno izazova, od širenja koalicije do ograničenja sve većeg uticaja, prevashodno Kine u globalnim okvirima. Iako najmnogoljudniju zemlju svijeta i aktuelni i budući predsjednik SAD optužuju za kršenje normi slobodne trgovine i krađu intelektualne svojine, Bajden je svjestan da mora raditi na uspostavljanju funkcionalnijeg odnosa. Analitičari smatraju da bi upravo bivši dugogodišnji senator iz Delavera, potpredsjednik za vrijeme Obame, te nekadašnji predsjednik Komiteta za spoljnu politiku u američkom Senatu, mogao da odgovori izazovima kompleksnih geopolitičkih okolnosti.

U tom kontekstu, on je najavio da će SAD pokrenuti inicijativu kako bi se vratile sporazumu sa Iranom u okviru međunarodnog nuklearnog programa iz 2015. godine, ukoliko Teheran bude poštovao dogovor. Kao jedan od velikih izazova nameće se i obnova Sporazuma o kontroli oružja, sa Rusijom, koji ističe u februaru naredne godine, i to u momentu kada se razmatra uvođenje dodatnih sankcija Kremlju, usled navodnog napada ruskih hakera na američke federalne agencije. Dakle, iako pristalica oštrije politike prema Rusiji i Kini, Bajden smatra da se bezbjednost Amerike čuva neupuštanjem u „nepotrebne vojne sukobe i držanjem protivnika pod kontrolom”.

Demokrate jesu dobile većinu glasova, ali su svjesni da i dalje većinsko javno mnjenje pozitivno percipira određene ekonomske politike Trampa i njegovu ulogu da SAD ne učestvuje u ratovima. Zbog toga će i naredna administracija biti rezervisana u pogledu mogućih vojnih intervencija, pogotovo ako se imaju u vidu posledice određenih vojnih akcija, te da velika većina progresivnog krila demokrata zagovara pacifizam. Upravo treba pomenuti da je budući predsjednik SAD bio protiv vojne intervencije u Zalivskom ratu 1990. godine i protiv rata u Libiji 2011. godine. Najveći protivnik dolazeće administracije svakako će biti pandemija virusa korona, protiv koje se danas bori gotovo cijelo čovječanstvo. U toj borbi, jedna od ključnih uloga i doprinosa se očekuje od SAD.

Kada je u pitanju odnos prema Zapadnom Balkanu, koji više nije u vrhu agende interesovanja, očekuje se podrška na putu integracija u Evropsku uniju, uz ispunjenje svih kriterijuma za punopravno članstvo. Nova vlast u Crnoj Gori će vjerovatno imati podršku i od Bajdenove administracije za reformu sistema i jačanje institucija u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, uprkos drugačijim očekivanjima sada aktuelne opozicije.