“Ponekad imam osjećaj kao da sam u nekoj masovnoj grobnici, svi se gušimo a niko ništa ne preduzima”, ovim riječima Pljevljanka Elzana Hrković za Radio Slobodna Evropa (RSE) objašnjava zašto je tužila Crnu Goru zbog zagađenja vazduha u Pljevljima.
U tužbi se navodi da je država povrijedila njeno pravo na zdravu životnu sredinu.
Pljevlja su rudarski grad na sjeverozapadu Crne Gore, koji je smješten u istoimenoj kotlini.
Elzanin advokat Danilo Vujanović za RSE kaže da mu se nakon ove tužbe obratio veliki broj građana Pljevalja koji žele da tuže državu Crnu Goru.
“Za sada je pred Osnovnim Sudom u Podgorici pokrenut samo postupak, Elzana Hrković protiv Crne Gore i trenutno zastupam samo nju. Drugi građani Pljevalja, njih oko stotinu, još nisu podnijeli tužbe, ali pomno prate prvi postupak sa namjerom da učine isto što je učinila Elzana. A broj zainteresovanih raste svakog dana”, kazao je Vujanović.
U međuvremenu, ekolog Milorad Mitrović traži od Ministarstva prosvjete da u Pljevljima odgodi početak drugog polugodišta zbog velike zagđenosti vazduha, kako bi se zaštitilo zdravlje učenika koji imaju nastavu ujutru, kada je koncetracija štetnih PM čestica u vazduhu najveća.
Hrković protiv Crne Gore
Elzana Hrković kaže da se odlučila da tuži državu jer duže od deceniju uprkos obećanjima ništa nije urađeno da se taj problem riješi:
“Kako se koja vlast promjeni svi obećavaju, a niko ništa ne preduzima dok se mi gušimo”.
Zagađenje vazduha u Pljevljima je decenijski problem, a u decembru 2023. bio je među najzagađenijima na svijetu, podaci su sa sajta WAQI (World Air Quality Index), koji u realnom vremenu objavljuje informacije o zagađenosti vazduha.
Domaće mjerne stanice pokazale su da su Pljevaljaci tokom prošle godine 124 dana udisali zagađen vazduh, sa koncetracijom štetnih PM čestica značajno većom od dozvoljenog nivoa, saopštila je u decembru Agencija za zaštitu životne sredine.
Navode da su lokalana industrija, termoelektrana i rudnik uglja, uz ložišta i saobraćaj glavni izvori zagađenja vazduha.
Više od 4.000 hiljade domaćinstava se tokom zime grije na ugalj i drva. A dim i čađ od loženja i štetna isparenja iz termoelektrane povećaju koncetraciju kancerogenih PM 2.5 čestica u vazduhu i do deset puta više od dozvoljene.
Opisujući stanje Hrković kaže da vazduh u Pljevljima ima boju, miris i ukus.
“Ne može čovjek da otvori prozor, da izađe napolje da prošeta. Kad izađem u ustima mi ukus neke gareži i sva smrdim. Sve smrdi, kosa mi smrdi, jakna, koža… na ugalj i ne znam ni na šta. To je tako godinama, naročito zimi postalo je nepodnošljivo”.
Ona kaže da se na tužbu odlučila jer država, prema njenim riječima, duže od deceniju ignoriše problem zagađenja vazduha.
“Tužbom želim da se počne rješavati problem i da se pomogne građanima Pljevalja. Tražim odštetu od 1.500 eura, to je simbolično jer nijesam tužila zbog novca već da bih skrenula pažnju na ovaj naš problem. I sad je kasno, ali da konačno država nešto učini”.
Prema njenim riječima situacija u tom gradu se ne može riječima objasniti onima koji ne žive u Pljevljima.
“Sve to i psihički utiče na čovjeka, ponekad ne mogu da spavam. Čini mi se ugušiću se, ući će mi ona magla kroz prozor. Ne može se to riječima objasniti nekome ko ovdje ne živi”.
Hrković kaže da građani moraju da žive i da rade i u situaciji kada nadležni izdaju upozorenje da stanovništvo Pljevalja ne izlazi iz kuće zbog ekstremnog zagađenja.
“Imam dva psa koja moram da izvedem u šetnju, bilo kako da je napolju. Jedva se vratim od gušenja. Zamislite kako je djeci kad se mi odrasli gušimo, kako to utiče na njihovo zdravlje. Ja mojoj odrasloj kćerki koja živi u Podgorici kad dođe kod mene tokom zime, ne dozvoljavam da izlazi”.
Nakon tužbe je dobila podršku prijatelja.
“Iako me svi koje poznajem pitaju šta ti to treba i ne vjeruju da ću uspjeti, ja sam ipak sigurna da se krivac ne može odbraniti, i da će Sud presuditi u korist građana Plevalja”, kaže Hrković.
Iskustva pred Strazburom
Kaže da će ako ne uspije pred domaćim sudovima, tužiti Crnu Goru u Strazburu.
To ne bi bio prvi put da je o posljedicama industrijskog zagađenja vazduha odlučivao Evropski sud za ljudska prava u Strazburu.
Jedan od njih je slučaj “Pavlov i drugi protiv Rusije”, iz 2009. godine.
Dvadeset dva stanovnika Lipecka žalila su se da je teško industrijsko zagađenje u tom gradu ugrozilo njihovo zdravlje i narušio kvalitet života, a da Rusija nije preduzela odgovarajuće mjere zaštite kako bi se umanjili ili eliminisali njegovii efekti.
Domovi podnosilaca predstavke nalazili su se nekoliko kilometara od dvije željezare, cementare, fabrika traktora i gasovoda.
Tokom postupka, koji je trajao skoro trinaest godina do 2022. godine, preminule su dvije od 22 osobe koje su se žalile Strazburu.
Sud je na kraju uvažio tužbu i utvrdio da su im je narušeno pravo na poštovanje privatnog života iz Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Djeca najugoženija
Zbog velikog zagađenja vazduha izvršni direktor pljevaljske nevladine organizacije “Breznica” Milorad Mitrović traži od Ministarstva prosvjete da se u Pljevljima odgodi početak drugog polugodišta i da nastava umjesto 22. januara počne sedmicu kasnije.
On smatra da bi se tako zaštitilo zdravlje djece koja na nastavu idu ujutru kada je vazduh najzagađeniji. Mitrović za RSE kaže da direktori pljevaljskih škola često nemaju hrabrosti da traže odlaganje jer se plaše reakcije ministra:
“Učenici moraju u sedam sati da krenu u školu, u momentu kada su temperature minus deset, a koncentracija PM10 čestica pet ili više puta veća od dozvoljene. Da je takav samo jedan dan u Podgorici, sigurno je da bi sa posla izostali svi zaposleni u Ministarstvu prosvjete, od ministra do portira”.
Mitrović kaže da podgoričke prosvjetne vlasti “ne razumiju kako je živjeti u Pljevljima”.
Na pitanje RSE, šta je povodom tog zahtjeva odlučilo Ministarstvo prosvjete, iz resora na čijem je čelu Anđela Jakšić Stojanović je saopšteno da su se obratili Institutu za javno zdravlje.
“Nakon odgovora Instituta Ministarstvo će odlučiti da li će odgoditi početak drugog polugođa u Pljevljima”, piše u odgovoru iz Ministarstva.
Crna Gora je od 1991. godine prema Ustavu ekološka država.
