Вјера Мујовић / -ФОТО: небојша бабић
20/02/2024 u 13:47 h
Živana JanjuševićŽivana Janjušević
Preuzmite našu aplikaciju
Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
StoryEditor

Vjera Mujović: Ne treba trošiti snagu na banalnost i prizemnost svakodnevice

Dramska umјetnica dr Vјera Muјović večeras od 20 časova izvodi monodramu "Na kafi kod kneginje Ljubice" u Modernoj galeriji „Jovo Ivanović” u Budvi na otvaranju „Ljubišinih dana”, a sjutra (21.02) u knjižari „Kosmos” u Podgorici

Što povezuje Pijadu Pupin, kneginju Ljubicu Obrenović, Silviju Plat, Mejbl Grujić, Koko Šanel, Milicu Babić... književnost, realnost, istorija? Odgovor je - pozorište i dramska umjetnica dr Vjera Mujović, članica Narodnog pozorišta u Beogradu, rođena Podgoričanka. Jer, sve su ovo likovi i stvarne, istorijske osobe, koje je ona ponovo oživjela na sceni. Njima je Mujović podarila drugi život, ukazujući na značaj njihovog iskustva i djelovanja. Jer, svaka je na svoj način, u svom vremenu, bila neobična i hrabra, istovremeno spremna na žrtvu radi višeg dobra. Pritom, sve je to Vjera Mujović "upakovala" u kamerne forme, monodrame i duo drame.

Danas i sjutra crnogorska publika ima priliku da vidi jedno takvo ostvarenje Vjere Mujović. U Budvi večeras (20.02) od 20 časova u Modernoj galeriji "Jovo Ivanović", u okviru manifestacije "Ljubišini dani", može pogledati njenu monodramu "Na kafi kod kneginje Ljubice". Naredno veče (21.02) predstavu o kneginji Ljubici Obrenović od 19 časova Mujović će izvesti u knjižari "Kosmos" u Podgorici, u Master kvartu.

image

Вјера Мујовић као кнегиња Љубица

-ФОТО: СРЂА МАРКОВИЋ

– Raduje me što ću u Crnoj Gori igrati monodramu o kneginji Ljubici Obrenović na "Ljubišinim danima", jer je Ljubiša jedna književna gromada. Raduje me što me direktorka budvanskih Muzeja i galerija Lucija Đurašković pozvala da na ovoj manifestaciji, u Budvi, odigram ovu predstavu u muzeju. Jer, mene zanima primijenjeno pozorište, spoj muzejskog blaga koje u sinergiji sa pozorišnom igrom daje nešto novo, jako uzbudljivo i izazovno. Ljubiša je bio veliki književnik i diplomata, i on je jedan od stubova našeg identiteta. Radujem se i igranju u "Kosmosu" okružena knjigama, kako je Pupin govorio - "volim biblioteke, volim njihovu tišinu i volim miris knjiga". Zaista volim miris knjiga - kaže Vjera Mujović za "Dan". Napomenimo, nedavno јoј je u Italiji izašla knjiga na pet jezika "Mala crna haljina", njen dramski tekst za predstavu o Koko Šanel koji јe igrala sa Radom Đuričin. Knjiga je pored italijanskog objavljena i na engleskom, francuskom, ruskom i kineskom, a očekuju јe promocije.

Kneginja Ljubica bila јe vladarka

• Da li je Ljubica Obrenović u stvari prototip za priču o tome kako iza svakog uspješnog muškarca stoji žena? (Ili kako bi kod nas rekli da je žena ona na kojoj stoji kuća i porodica.) Koliko se žena u braku odriče u stvari sebe? Da li ta samoodričuća žrtva uvijek vrijedi?

– Kneginja Ljubica je zaista držala kuću, porodicu, bila upravnik imanja kneza Miloša jer je bila veoma štedljiva, skromna u rashodima, osmoro djece je rodila, četvoro je umrlo kao sasvim malo. Bavila se i politikom. Ona nije bila samo ona na kojoj se kuća držala, ona je zaista htjela da učestvuje u politici i stvarima vezanim za državu. Ona je bila svjesna značaja znanja, prosvjete, kulture, bila je svjesna koliko Srbija treba da se uzdigne i evropeizuje. Bila je srčana. Ona je ubila jednu Miloševu ljubavnicu, Petriju, planirala je da ubije i drugu, i srećom su uspjeli da je spriječe. Ljubica je smatrala da je to grijeh koji joj Bog neće oprostiti, da je to ubistvo nešto neoprostivo, i što ni sama sebi nije mogla oprostiti.

Mislim da je nju boljelo upravo to što ona i Miloš nisu do kraja bili supružnici, partneri, što je ona mislila da on ne stoji iza nje do kraja ili pored nje, već se osjećala iznevjerenom od strane Miloša.

"Na kafi kod kneginje Ljubice" je dramski program Muzeja grada Beograda, romansirana biografija kneginje Ljubice. Ova monodrama je prvi muzejski teatar u Beogradu nastao 2009. godine. Njena autorka je kustoskinja Nataša Popovska, koja nas je nažalost prerano napustila, kaže Mujović. Dodaje da se odazvala na poziv Jelene Medaković, direktorke Muzeja Grada Beograda i počela je da igra ovu monodramu, a drugi dio - vođenje kroz Konak kneginje Ljubice radi kustos Dušan Jovanović.

Zašto je poželjno igrati istorijske ličnosti?

– Kada su istorijske ličnosti u pitanju meni je naročito zanimljivo to što je njihov život vrlo često toliko nevjerovatan i izazovan da ga ne bi "popio" neki imaginarni lik. Stvarne ličnosti su imale bogate i nevjerovatne živote, bar ove kojima sam se bavila, i to je u dramaturgiji pitanje stvarnog i mogućeg. I kad pogledamo neke filmove i vidimo da piše bazirano na istinitim događajima, to doprinosi da povjerujemo u ono što izgleda nevjerovatno. S druge strane, naše karijere su veoma kratke, mi smo zemlja malih brojki, tako da je važno baviti se značajnim ličnostima i temama, i ne trošiti snagu na banalnost i prizemnost svakodnevice. Sigurno su zanimljivije Sonječka Holidej, kneginja Ljubica, Pijada Pupin, Mejbl Grujić, Koko Šanel od nekih prizemnih tema.

image

Вјера Мујовић као кнегиња Љубица

-ФОТО: СРЂА МАРКОВИЋ

• Što Vas vuče tim ulogama?

– Vuče me snaga tih žena kojima sam se bavila. Na kraju krajeva one i jesu poznate zato što su ostavile pečat u nekoj oblasti. Koko Šanel me nije zanimala zbog mode već me zanimala zbog važnosti, zbog borbe da žene ne budu izdržavana lica, da budu radna bića, da ne zavise od muškaraca, ljubavnika, duha vremena, već da uzmu sudbinu u svoje ruke i da žive život onako kako su se izborile. Mejbl Grujić je bila osoba koja je mogla da živi ne razmišljaljujući, da ide s partija na parti, ona je bila "krem de la krem" američkog društva, a toliko se borila za svoju novu domovinu, zamalo je u povlačenju preko Albanije izgubila nogu, izgubila je mogućnost da ikad postane majka, putovala je trećom klasom da bi sakupljala novac za ranjenike, djecu, jedna velika humanitarka, velika osoba koja se žrtvovala, a nije sve to morala. Ona je imala misiju. Pijada Pupin, jedna nepismena žena koja je znala sve Davidove Psalme napamet, i koja je iako nepismena bila svjesna uloge znanja i učenja, i koja je na jedan fantastičan način objašnjavala nauku kroz religiju. Kaže: "Bog razgovara sa zvijezdama, a preko zvijezda sa čovjekom". To je jedna od rijetkih majki koje su tjerale svoju djecu od sebe, tjerala je svoje dijete od sebe jer je bila svjesna da njen sin ima važnije poslove da završi na ovom svijetu. To je primjer nekoliko žena.

Mnogo mislim na moje crnogorske korijene, konkretno babu koja je imala nevjerovatan život, i na mnoge znane i neznane Crnogorke koje su zaista ćutke podnosile svoje sudbine. Ima ih zaista mnogo i one zaslužuju posebne predstave

image

Вјера Мујовић

-ФОТО: небојша бабић

Što Vam je bilo najizazovnije prilikom rada na liku kneginje Ljubice Obrenović? Koliko se u stvari zna o njenom životu?

– Ljubica Obrenović je lik u koji sam "uskočila". Ona je zaista bila jedna snažna ličnost, vladarka obnovljene Srbije, i čini se da me je kod nje najviše privukla njena snaga i srčanost, nepismena žena, veoma mudra, hrabra, žestoka, i na mnogo načina izdana od strane svog muža. Živjela je i proživjela težak život, umrla je u izgnanstvu, no ispraćena sa ogromnom ljubavlju. Mnogo je bilo događaja u njenom životu, mnogo teškoća, ali je imala veliku ljubav za svoju otadžbinu.

Ko radi, taј i griјeši, a ko ne radi, taј kritikuјe

• Koliko je i "klizav teren" na scenu donijeti - oživjeti jednu istorijsku ličnost?

– To jeste „klizav teren” zato što mnogi misle da znaju ko su bile određene realne ličnosti i postoje određene predrasude, ali, mislim da kao glumac ili pokretač nekog projekta o nekoj istorijskoj ličnosti imam pravo da imam svoj stav i da tu ličnost prikažem iz određene vizure, da joj pristupim iz određenog ugla, a na kraju imam pravo i na grešku. Oni koji rade griješe, a oni koji ne rade imaju pravo da kritikuju.

Planirate li da uradite neki komad možda s likom žene iz Crne Gore, ili crnogorskog dvora? Što bi tu bilo izazovno prikazati?

– Prošle godine osnovala sam festival MUZETEA, prvi festival muzejskog teatra kod nas, koji je već došao na listu ITI-a pod zaštitom Uneska. To je naša i moja najnovija pozorišna akcija. Planiram da se festival održava svake godine u novembru i nadam se da će biti dugovječan. Nadam se da će ove godine predstava iz Crne Gore otvoriti festival.

Inače, najnovija produkcija muzejskog teatra je predstava "Pupin - poslednji san", koju igramo u Muzeju nauke i tehnike u Beogradu i koja je tek počela da živi svoj život. Igraćemo je ponovo 26. februara. Trebam da joj se posvetim, da se razmaše, da krene intenzivno da živi, a onda da se bavim nekim drugim produkcijama, a kojima nisam stigla dovoljno da se posvetim jer sam snimala i veliku seriju - "Ringišpil".

Razmišljala sam da se posvetim nekoj crnogorskoj heroini. Mnogo mislim na moje crnogorske korijene, konkretno babu koja je imala nevjerovatan život, i na mnoge znane i neznane Crnogorke koje su zaista ćutke podnosile svoje sudbine. Ima ih zaista mnogo i one zaslužuju posebne predstave.

Pratite nas na
Pridružite nam se na viber community
Pratite nas
i na telegram kanalu
24. april 2024 08:32