Francuska premijerka Elizabet Born poručila je u nedjelju da Vlada Francuske podiže granicu za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine i da više pregovora nema. Umjesto pregovora, premijerka je dobila jasan odgovor, milioni Francuza su izašli na ulice, protestuje se na sve strane, a izgleda da u Francuskoj nijesu čuli da građani u Crnoj Gori u penziju mogu tek sa 66 godina (muškarci) i 62 godine (žene). Takođe, do Francuza nije stigla vijest ni da se u Crnoj Gori više bunilo kada je 2021. godine granica za odlazak u penziju smanjena sa 67 na 66 godina, tada su naši sindikati to kritikovali, kao i dio NVO sektora, brojni političari i neki građanski aktivisti.
U Crnoj Gori gotovo da nijesu zabilježeni protesti zbog lošijeg životnog standarda, rasta cijena, nedovoljnih primanja, velike nezaposlenosti... Što brojni građani imaju prazne frižidere, nije u Crnoj Gori bio okidač da se protestuje i traže prava, ali zato se često bunilo kada je trebalo braniti i nečije pozicije i privilegije. Porazan je podatak da trećina djece živi u siromaštvu. Sindikati u Crnoj Gori kao da ne postoje.
Kada je povećavana starosna granica za odlazak u penziju kritike su bile tiše, protesta nije bilo ni u najavi, a sve se svelo na par pošalica "sa radnog mjesta na Čepurke (groblje u Podgorici)". Na drugoj strani kada je trebalo braniti privilegije bivše vlasti na protestima "Ima nas" izašlo je nekoliko hiljada ljudi, pod izgovorom odbrane Ustava. Stotine hiljada građana izašle su da brane pravo na slobodu vjeroispovijeti, a za litije se često govorilo da imaju i opšte društveni karakter i da ljudi na njih izlaze nezadovoljni cjelokupnim stanjem u društvu, te su one imale neki rezultat, smjenu vlasti, koja je barem za godinu smanjila starosnu granicu za odlazak u penziju.
Ipak, i pored toga građani Crne Gore rade najduže u regionu, jer je starosna granica za odlazak u penziju u Sjevernoj Makedoniji za muškarce 64 godine života, a žene 62, u Sloveniji se u penziju ide sa 65 godina za muškarce, 60 za žene, dok u Hrvatskoj muškarci odlaze u penziju sa 65 godina, a žene sa 63. U Federaciji BiH i muškarci i žene stiču penziju sa navršenih 65 godina, u Republici Srpskoj muškarci sa 65, žene sa 60, a u Srbiji žene idu u mirovinu sa 63 godine, a muškarci sa 65. Na Balkanu se izgleda duže radi nego u Francuskoj, ali se mi ne bunimo.
Daleko je Francuska, reklo bi se u odnosu na konkretnu situaciju, kaže za "Dan" Ines Mrdović iz Akcije za socijalnu pravdu, a u prenesenom smislu to bi značilo da su neke slobode u Francuskoj osvojene prije više vijekova, a kod nas očito nijesu ni danas.
– Balkanski nemilosrdni i surovi uslovi života, odnosno ogromno siromaštvo koje decenijama razara crnogorskog žitelja, učinili su da se uglavnom ćuti i trpi. U tom i takvom ćutanju i trpljenju, ljudi su otupjeli i zadovoljavaju se sitnim, jer nikada nijesu imali, niti znali za bolje, a pri tome su u enormnom i konstantnom strahu da i to sitno ne izgube. Odlazak u penziju za većinu crnogorskih radnika već godinama znači da idu direktno u još veće siromaštvo. To se posebno odnosi na one koji u penziju odlaze iz privatnog sektora, jer su tamo radnici godinama zakidani za penzioni staž (a i država je zakidana), pošto im je dio zarade davan "na ruke". Bolja situacija nije ni sa onima u javnom sektoru, mada su tamo isplate penzionih doprinosa ipak bile veće, ali generalno zbog malih zarada mnogi su ugroženi. Penzije u Crnoj Gori u većini slučajeva vode ka društvenoj isključenosti, izopštenosti, sa mizernim primanjima u penzionerskim danima, u kojima će se većina boriti za puko preživljavanje, bez i pomisli, a kamoli mogućnosti da se sebi obezbijedi neko ljetovanje, putovanje u inostranstvo, kao što je to praksa za penzionere iz zapadnih zemalja– upozorava Mrdović.
Ona ističe da u tome dijelom treba tražiti razloge što naš penzioner neće da digne glas kada se povećava starosna granica za odlazak u penziju.
– Naravno, ne treba zanemariti ni domaći mentalitet (ne zovu Crnu Goru uzalud besudnom zemljom). Naime, donedavno je penzioner sa najnižim primanjem imao pet eura dnevno, a predsjednik se vozi "majbahom" vrijednim preko pola miliona eura, pa u takvim uslovima ima penzionera koji kažu – Pa, neće valjda "fićom"?!. Pri takvom stanju stvari, sve riječi su suvišne i gube smisao – ističe Mrdović.
Analitičar Predrag Zečević rekao je za "Dan" da se crnogorski građani isključivo bune kada su ugrožena prava najbogatijeg i najuticajnijeg sloja društva.
– Potpuno je svejedno da li je u pitanju prava uticajnih organizacija, pojedinaca ili institucija. Istorija svih protesta u posljednjih desetak godina je podrška najuticajnijima i najbogatijima. Tu mislim na proteste 2015 – 2016, litije SPC 2020, ali i na proteste "Ima nas" zbog kršenja Ustava na štetu institucije Predsjednika. Zapanjujuće je da nije bilo protesta prilikom podizanja starosne granice za odlazak u penziju, kao što je to u Francuskoj. To govori o veoma izraženoj, na žalost, podaničkoj svijesti crnogorskih građana... Jedini pravi razlog za proteste u Crnoj Gori je rast cijena osnovnih životnih namirnica i bankarskih naknada i kamata. Crnogorski građani moraju da se okrenu svojim interesima a najbogatiji i najuticajniji će se sami izboriti za svoja prava – kaže Zečević.
